Nestanak osobe s demencijom je ozbiljna i hitna situacija u kojoj vrijeme često igra ključnu ulogu. Javnost u Zagrebu posljednjih je dana ponovno suočena s jednim takvim slučajem, nakon informacije o nestanku osobe s demencijom tijekom organiziranog prijevoza iz doma za starije prema bolnici. Ovakvi događaji ponovno skreću pozornost na izazove s kojima se susreću sustav skrbi, zdravstvene službe i obitelji osoba koje žive s demencijom, posebno kada je riječ o sigurnosti, komunikaciji i organizaciji skrbi.

Zašto osobe s demencijom lutaju?

Lutanjeje jedan od najčešćih i najopasnijih simptoma demencije. Osoba može:

• izgubiti osjećaj za prostor i vrijeme
• tražiti “svoj dom” iako se već nalazi kod kuće
• slijediti staru rutinu (odlazak na stari posao ili po djecu u školu)
• pokušava ispuniti neku fizičku potrebu - žeđ, glad, odlazak na toalet
• postati zbunjena tijekom promjene okoline ili rutine
• početi se tako ponašati zbog nuspojave nekih lijekova ili zbog straha, stresa i slično

Kod Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije mozak postupno gubi sposobnost orijentacije. Dovoljno je nekoliko minuta nepažnje da osoba ode u nepoznatom smjeru i više ne zna kako se vratiti.

"Važno je naglasiti da se lutanje i nestanak mogu pojaviti u različitim fazama demencije, ponekad i potpuno neočekivano. Činjenica da osoba do sada nije pokazivala sklonost odlascima ili gubitku orijentacije ne znači da se takva situacija ne može dogoditi kasnije. Upravo zato važno je na vrijeme razmišljati o prevenciji, sigurnosnim mjerama i planu postupanja u slučaju nestanka.”

Posebno rizični trenuci su promjene okruženja poput transporta, odlaska u bolnicu, čekanja na pregled i slično. Za osobu s demencijom takve situacije predstavljaju snažan stres. Nova okolina, buka, hodnici, nepoznata lica i čekanje mogu izazvati paniku ili impulzivnu potrebu za odlaskom.

Nestanak nije samo obiteljski problem

Kada nestane osoba s demencijom, teret često padne na obitelj. Međutim, riječ je o društvenom i sustavnom problemu koji uključuje policiju, kao i hitnu službu, bolnice, domove za starije, pa i cijelu lokalnu zajednicu. Ako osoba već ima dijagnozu demencije i poznat rizik lutanja, sigurnosni protokoli moraju biti jasni i dosljedni.

Lutanje je vrlo opasno. Osobe s demencijom mogu:

• izgubiti se i otići jako daleko, hodaju bez prestanka
• ući u tramvaj ili autobus bez cilja
• pasti i ozlijediti se
• doživjeti pothlađivanje ili dehidraciju
• ne znati reći svoje ime ili adresu

Posebno su ugrožene starije osobe koje imaju dodatne zdravstvene probleme, smanjenu pokretljivost ili uzimaju više lijekova.

Što bi trebalo napraviti?

1. Procjena rizika lutanja

Svaka osoba s demencijom trebala bi imati procjenu rizika:

• da li se ovo događalo i ranije, te gdje je osoba tada otišla
• postaje li nemirna u novim prostorima
• može li samostalno komunicirati

2. Jasni protokoli tijekom prijevoza

Kod sanitetskog prijevoza i bolničkih pregleda potrebni su:

• stalni nadzor
• predaja informacija između ustanova
• označavanje visokorizičnih pacijenata
• pratnja kada je potrebna

3. Edukacija osoblja i javnosti

Ponašanje osoba s demencijom često se još uvijek nedovoljno razumije, pa se lutanje, nemir ili zbunjenost ponekad pogrešno tumače kao tvrdoglavost ili “teško ponašanje”, iako je riječ o simptomima bolesti. No odgovornost za razumijevanje demencije ne leži samo na stručnom osoblju. Važno je da i šira zajednica zna prepoznati kada je osoba s demencijom izgubljena ili uznemirena, kako joj pristupiti smireno i s poštovanjem te na koji način komunicirati kako bi se osjećala sigurno i zaštićeno.

4. Tehnološka rješenja

U nekim zemljama koriste se:

• GPS narukvice
• senzori izlaska
• identifikacijske kartice
• aplikacije za hitno lociranje

U Hrvatskoj su takva rješenja još rijetka i uglavnom ovise o obitelji.

Što obitelji mogu učiniti?

Ako osoba s demencijom ima sklonost lutanju:

• uvijek uz sebe treba imati identifikaciju
• korisno je imati noviju fotografiju
• treba obavijestiti susjede i lokalnu zajednicu
• važno je brzo prijaviti nestanak policiji
• imati popis mjesta iz prošlosti koja su bitna osobi

Mnogi i dalje vjeruju da treba “pričekati da se osoba sama vrati”. Kod demencije to može biti kobna pogreška.

Ovdje pročitajte naše savjete kako možete spriječiti lutanje osoba s demencijom.

Potrebna je veća javna svijest

Nestanci osoba s demencijom nisu izolirani incidenti. Kako stanovništvo stari, takvih će slučajeva biti sve više. Hrvatska još nema dovoljno razvijen sustav prevencije i brzog odgovora za osobe koje lutaju zbog kognitivnih bolesti.

"Svaki nestanak osobe s demencijom trebao bi biti podsjetnik koliko je važno ozbiljno pristupiti njihovoj sigurnosti i zaštiti. Osoba s demencijom je u tim trenucima često dezorijentirana, zbunjena i izrazito ranjiva. Važno je osvijestiti i koliko je demencija prisutna u svakodnevnom životu: procjenjuje se da je svaka četvrta osoba tijekom života u izravnom kontaktu s osobom koja živi s demencijom, bilo kao član obitelji, prijatelj, susjed ili profesionalni njegovatelj. Demencija nije rijetkost niti problem koji se događa nekome drugome - ona je dio stvarnosti našeg društva.”

Izvori:

1. https://www.alz.org/help-support/caregiving/stages-behaviors/wandering