U trenucima iscrpljenosti, svaki će njegovatelj barem ponekad pomisliti kako daje sve od sebe, a ne dobiva ništa natrag. Međutim, to ne može biti dalje od istine. Otvorite srce, raširite ruke – i primite neprocjenjive darove koje vam nosi vaša voljena osoba oboljela od Alzheimera. U nastavku saznajte koje su to životne lekcije kojima vas mogu poučiti oboljeli od Alzheimerove bolesti.

Kako se nositi sa stresom

Stres koji prati često dugogodišnju njegu osobe oboljele od Alzheimera jedna je od onih stvari koje potvrđuju maksimu "ono što te ne uništi, to te ojača". Njegovatelj se mora naučiti nositi sa stresom, jer mu u suprotnom prijeti propadanje u fizičkom i mentalnom smislu. Stalni stres uzrokuje pojačano lučenje kortizola, hormona stresa, a kortizol je poznat kao jedan od uzročnika nakupljanja plakova na mozgu. Dakle, i njegovatelj je uslijed njegovateljskog stresa u opasnosti od razvoja demencije!

Prvi korak u nošenju s njegovateljskim stresom je preispitivanje životnih vrijednosti i same odluke o njezi oboljele osobe. Ako se brinete za oboljelu osobu samo zato jer vas je netko uvjerio da je to vaša dužnost, onda vas nikakva joga niti bjesomučni aerobik neće spasiti od razornog utjecaja stresa kojemu ćete stalno biti izloženi. Međutim, ako ste raščistili sa sobom i odlučili pobrinuti se za blisku osobu jer je to vaša slobodna volja temeljena na vašim uvjerenjima i životnim vrijednostima, sve će ići puno lakše. Svakodnevne stresne situacije ćete podnositi mirnije ako u svemu tomu vidite smisao.

U očuvanju psihofizičkog zdravlja njegovatelju će prije svega pomoći svjesna odluka o odabiru zdravog životnog stila, koji će obuhvatiti zdravu prehranu, primjerenu tjelesnu aktivnost i dovoljno sna. Svaki će njegovatelj, već prema vlastitim afinitetima i predispozicijama, odabrati za sebe opuštajuću aktivnost koja mu najviše odgovara – šetnje, jogu, trčanje, meditaciju, čitanje ili slušanje glazbe, odnosno što god ga smiruje i puni baterije. Jednom kada apsolvirate nošenje sa stresom koje vam donosi njega osobe s demencijom, bit ćete imuni na većinu stresnih situacija koje će vas ikada zadesiti u životu.

Produbiti suosjećanje i poštovanje

Osoba oboljela od Alzheimera vremenom postaje sve ranjivija i ovisnija o tuđoj pomoći, a istovremeno sve teže te svoje osjećaje i potrebe umije verbalno iskomunicirati. Kako biste prepoznali njezine potrebe, morat ćete razvijati osjećaj empatije i pažljivo promatrati i osluškivati oboljelu osobu. Vaša bliska osoba često će se osjećati izgubljeno, ustrašeno i tjeskobno, a vi kao njegovatelj trebali biste to znati prepoznati i primjereno reagirati. Suosjećajući i poštujući ljudsko biće kao takvo, bolje razumijemo i poštujemo i sami sebe.

Upoznati ljepotu sadašnjeg trenutka

Kao njegovatelj osobe oboljele od Alzheimerove bolesti teško možete planirati svoju budućnost. Vaša draga osoba polako gubi i svoju prošlost i svoju budućnost. Jedino mjesto na kojemu se doista možete susresti jest – sadašnji trenutak. Sreća se doista nalazi u malim, svakodnevnih stvarima – u osmijehu, u lijepom danu, u čaroliji glazbe, u služenju. Iako je tomu oduvijek tako, možda će vam tek osoba oboljela od Alzheimera pomoći da toga u potpunosti postanete svjesni.

Pažljivo filtrirati prijateljstva i druge međuljudske odnose

"Čistim svoj život od onih šupljih ljudi, kojima vjetar huji kroz glavu i kroz grudi"

Tako je pjevao jedan i jedini Arsen. Svaki će njegovatelj, prije ili kasnije, morati proći kroz prilično bolan proces gubitka nekih ljudi i odnosa. Međutim, treba ostati miran, jer će otpasti samo oni koji ionako iz nekog razloga ne valjaju za nas. S druge strane, otkrit ćete da su vam neki ljudi i odnosi vrjedniji od dragulja – i budite zahvalni na toj spoznaji.

Upoznati mirnu moć strpljenja

Slušanje uvijek istih pitanja, stalno ponavljanje istih radnji, objašnjavanje istih postupaka; živjeti život kao u usporenom filmu, i sve to često u višegodišnjem trajanju – izazovi su s kojima se svakodnevno susreće većina njegovatelja oboljelih od Alzheimera. Pred njegovateljem su otvorena dva puta – ili će sam sići s uma ili će razviti svoje strpljenje do te mjere da ga više ništa ne može uznemiriti. Strpljenje u ovom slučaju podrazumijeva odustajanje od očekivanja i prihvaćanje situacije kakva jest. Strpljenje znači i vjerovanje da se sve odvija onako kako treba i onom brzinom kojom treba; svijest da život nije niti utrka niti natjecanje.

Oprostiti i otpustiti suvišne terete

Uz sve praktične i mentalne izazove kojima ste izloženi svaki dan, jednostavno si ne možete dopustiti konstantnu ljutnju i zamjeranje ljudima koji nisu ispunili vaša očekivanja, čak i kada su ona opravdana. Primjerice, teret njege je u potpunosti prepušten vama, dok ostali članovi obitelji pronalaze izgovore za nesudjelovanje u njezi oboljele osobe. Posve je prirodno u toj situaciji biti povrijeđen i ljut. Međutim, ako potraju, ovi osjećaji predstavljaju vama samima dodatan teret. Ono što kao njegovatelj morate osvijestiti jest da su ljudi ponekad nezreli i sebični, i da nikakva vaša ljutnja to neće promijeniti. Radije budite zahvalni da i sami niste takvi – oprostite i otpustite taj teret sa svoga srca.

Otkriti ljekovitost humora

Čovjeku koji je osvijestio svoju beznačajnost u bespućima svemira i svoju nemoć da upravlja vlastitim životom, smisao za humor je spasonosan lijek. Alzheimerova bolest na više načina pogađa temelje ljudskog dostojanstva. Jedna od važnih zadaća njegovatelja i članova obitelji oboljelih je stoga zaštita njihova dostojanstva. Tako će humor i okretanje na šalu ponekad biti vrlo korisno u neugodnim situacijama, kada se oboljela osoba možda osjeća manje vrijednom ili posramljenog zbog svojih deficita. Podrazumijeva se da šale moraju biti prilagođene kognitivnim mogućnostima oboljele osobe, odnosno njezinu smislu za humor, ukoliko je barem donekle ostao očuvan. Šale trebaju poslužiti opuštanju i razbijanju nelagode. Smisao za humor, pogotovo onaj na vlastiti račun, svakako će pomoći i njegovatelju da se lakše nosi s ozbiljnim izazovima svakodnevne njege.

Prihvatiti prolaznost i smrt

Iako nas starenje samo po sebi prisiljava na suočavanje s prolaznošću i smrću, Alzheimerova bolest još dodatno potencira ta pitanja. Promatrajući blisku osobu koja nepovratno gubi svoja sjećanja, navike, osobine i ostale značajke vlastita identiteta, njegovatelja prati stalan osjećaj gubitka, neugodan osjećaj da mu voljena osoba sve više klizi kroz prste, a on je nemoćan da to spriječi. U jednom trenutku taj će teret postati nepodnošljiv, a njegovatelj će morati prihvatiti neminovnost prolaznosti – kako osobe koju njeguje, tako i svoje vlastite.

Voljeti bezuvjetno

Mi nismo anđeli, nitko od nas. Ponekad će osoba za koju s toliko pažnje brinemo biti osorna i gruba. Ponekad se može činiti da nimalo ne cijeni sve što žrtvujemo i činimo za nju. Međutim, s vremenom će ove teške i gorke misli zamijeniti jedna važna spoznaja – spoznaja da je oboljela osoba takva zato što je bolesna, zato što je umorna, nesigurna, uplašena, te zato što više nema kapacitet ispravnog rasuđivanja. Spoznaja da se iza prividne grubosti i zloće krije tek ranjivi čovjek u potrebi, početak je bezuvjetne ljubavi prema čovjeku takvom kakav jest. Ovo nipošto ne znači da njegovatelj treba trpjeti vrijeđanje i ponižavanje, već samo da mora osvijestiti što se krije iza takvog ponašanja, jer će na taj način sačuvati svoj mir, kao i ljubav prema drugom biću.