Vaši zapisi: “Ona se ne sjeća, ali se svega sjećam ja”

Objavljujemo predivne riječi jedne kćeri, članice naše online grupe podrške. Riječi s kojima se može poistovjetiti svatko tko ima roditelja s demencijom. Riječi koje dotiču naše srce. Riječi koje vam pomažu da shvatite da niste jedini u toj situaciji i da se i drugi tako osjećaju. Niste sami. Ovim putem pozivam vas da i vi podijelite s nama svoja razmišljanja, svoje priče, svoje putovanje kroz demenciju.

"Jučer je mojoj mami bio rođendan.

Moja mama se ne sjeća kad je rođena.

Ona ne zna tko sam joj ja.

Ponekad misli da sam joj majka, ponekad da sam joj sestra, ponekad samo da sam joj draga komšinica.

Ne sjeća se dana kad me je rodila. Niti mojih prvih koraka koje me je ona naučila. Niti prvih riječi koje sam njenom zaslugom naučila...

Moja mama ne zna da me je ona u školu vodila, sa mnom zadaće radila, na mojim prvim predstavama ponosno pljeskala.

Ne sjeća se ni naših šetnji pored jezera, vožnje biciklom, niti naših porodičnih izlazaka. Ne sjeća se naših kupovina i mojih nestašnih bježanja po tržnim centrima. Ne sjeća se svih igrački koje mi je kupovala. Ne sjeća se torti i kolača koje mi je pravila. Ne sjeća se noći koje je budna provodila pazeći me kad sam bolesna. Ne sjeća se ni kako je čuvala moju kćerku da bih ja radila.

Moja mama ne zna da su svi njeni savjeti meni zlata vrijedni. Da su svi njeni recepti u mojoj svesci upisani. Ona ne zna da me naučila poštovanju, nježnosti, kulturi, hrabrosti... Životu.

Ona se ne sjeća... Ali se svega sjećam ja. Zauvijek sam zahvalna.

Volim te mama!”

Napisala: Edina Abidović