Jeste li se ikad zapitali što nama i našoj djeci čine digitalni mediji kojima smo danas preplavljeni? Jeste li znali da usporavaju razvoj mozga naše djece kada se pretjerano koriste? U ovom članku dati ćemo prikaz i sažetak knjige “Digitalna demencija” koja odgovara na ta pitanja, a svojevremeno je izazvala golemu pozornost javnosti i struke. Napisao ju je ugledni psihijatar, psiholog i neuroznanstvenik Manfred Spitzer 2012. godine. Knjiga, temeljena na znanstvenim studijama, pokušava dati odgovor na pitanje što nama i našoj djeci zapravo čine internet i novi digitalni mediji, pitanje koje se nitko ne pita već nekritički prihvaćamo sve što nam je servirano kao dio modernog svijeta. Digitalni mediji - računala, pametni mobiteli, televizija, igraće konzole - mijenjaju naš život, a da toga nismo ni svjesni. Autor na zanimljiv način opisuje kako točno digitalni mediji oštećuju proces učenja i usporavaju razvoj mozga, što naposljetku vodi do povećanog rizika od ranog početka demencije.

U SAD-u, a vjerojatno i drugim državama, mladi troše više vremena na digitalne medije nego na spavanje (čak 7 i pol sati dnevno) ili na vrijeme u školi. Ne pokazuje li ti ogroman razlog za brigu? Samom logikom zaključujemo da to mijenja naš mozak, što će tek biti s našim mozgom ili mozgom naše djece u starosti? Ovako nešto prije nije postojalo i zato ne znamo posljedice. Posljedice koje ćemo tek mi doživjeti, a mogle bi biti poražavajuće.

Od velike je važnosti da svi pročitaju ovu knjigu i na taj način bar postanu svjesniji problema koji je već tu, a biti će još veći problem u budućnosti za sve nas. Sama svjesnost o postojanju ovog problema već je napredak. Autor nam daje konkretne prijedloge što bi svatko za sebe i kao dio društva mogao učiniti da se obuzda digitalna demencija.

Kako radi naš mozak i što mu čine nove tehnologije?

Zanimljivo je opisan dio kako naš mozak funkcionira i na koje načine ga mi sami uništavamo. Mozak se korištenjem trajno mijenja. Mozak uvijek uči. Što znači da i vrijeme provedeno s digitalnim medijima ostavlja tragove. Prepuštamo stroju da misli umjesto nas. Ne znamo više niti jedan telefonski broj, kad negdje trebamo ići put nam pokazuje navigacija, sastanke i rokove nam javlja mobiteli, sve što želimo saznati - utipkamo u Google. Dakle, korištenje mozga sveli smo na minimalnu funkciju.

Prije niste imali mobitel ni internet, a svejedno ste u svojoj mladosti putovali, čak i radili u drugim državama, a jedini kontakt s obitelji bio je putem pisma. Došli ste u drugu državu, sami ste se snašli i našli kuda trebate ići. Znali ste se sporazumijevati sa stanovnicima, iako niste znali jezik. Zamislite, da sada vi ili vaše dijete odete u drugu državu, a isključi vam se mobitel. Nemate navigaciju ni karte, nemate potvrdu da ste rezervirali hotel, nemate koga nazvati jer ne znate brojeve itd. Uviđate li koliko su nam sposobnosti opale?

Autor objašnjava da kada nešto učimo ili pamtimo, volumen našeg mozga se povećava - rast je u području kore velikog mozga (npr. učenje napamet, prostorna orijentacija, sviranje instrumenta). Slično kao i kod mišića, ukoliko se ne koriste jer po cijele dane ležimo, oni zakržljaju. Korištenjem se ne povećava cijeli mozak već neuroni prerađuju informacije u obliku impulsa koji se prenose među živčanim stanicama vlaknima na čijim su krajevima sinapse. Sinapse se neprestano mijenjaju ovisno koriste li se ili ne. Ukoliko se ne koriste, na kraju odumiru. Demencija po definiciji i je odumiranje naših živčanih stanica. Nažalost, prvi simptomi pokazuju se tek kada je odumrlo puno živčanih stanica. Tijekom života svakodnevno gubimo mnogo živčanih stanica, ali isto tako nastaju i nove živčane stanice. Međutim, ako se ne koriste izazovnim učenjem i one će odumrijeti, neće se spojiti u postojeću mrežu. Učenjem se mijenjaju sinapse i učinkovitost mozga se povećava.

Što digitalni mediji čine djeci i mladima?

Demencija je puno više od pukog zaboravljanja. Radi se o kognitivnoj učinkovitosti, mišljenju i sposobnosti kritičkog razmišljanja koje nažalost propadaju. Nastavimo li sa sustavnim zaglupljivanjem naših funkcija, sljedeće generacije će zasigurno živjeti puno lošije i u nepovoljnijim okolnostima. Tko će u tom svijetu biti znanstvenik ili stručnjak za nešto ako svo znanje preuzimamo sa interneta punog neprovjerenih izvora, a sadržaj ne učimo već ga površno pročitamo?

Naravno da svi koristimo blagodati interneta, računala, mobitela i to je u redu. Današnji svijet nam ni ne dopušta biti bez tih medija, a kamoli obavljati posao bez njih. Ali to bi trebalo biti u nekim granicama. Kao i ovisnost o drogama ili alkoholu, sve češća je i ovisnost o računalu i internetu. Imam osjećaj da ljudi to ne shvaćaju ozbiljno, štoviše nasmiju se kad čuju da je netko hospitaliziran radi ovisnosti o internetu. Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila je ovisnost o internetu i računalima kao poremećaj, a od njega se isto tako teško “izliječiti” kao od ovisnosti o alkoholu.

Korištenje računala u ranoj dječjoj dobi može dovesti do poremećaja pozornosti, slabijeg uspjeha, društvene izolacije. A što rade mame kad sjednu na kavu s prijateljicama? Daju djetetu od jedva 2-3 godine mobitel u ruke. Jer tako je lakše. I vi to radite jer tako možete skuhati ručak i obaviti ostale kućanske zadatke dok dijete gleda u ekran. Mislite da je to dobro jer bar ste mu dali da gleda neki edukativni crtić, no znanstvene činjenice to ne podupiru. Dijete barem do tri godine ne bi smjelo biti izloženo ekranu.

Neki stručnjaci ovako opisuju moguće neželjene učinke pretjeranog korištenja tehnologija:

“Ništa neće moći zapamtiti, većinu energije trošit će na razmjenu kratkih ili površnih društvenih obavijesti, zabavu i odvraćanje od dubokog bavljenja ljudima i spoznajama.”

Primjećujemo to kod mladih već i sad. Nadalje, što se tiče korištenja takvih tehnologija u školama, ne postoji dokaz da bi moderna informatička tehnologija poboljšala učenje u školi. Ona naprotiv vodi do površnog mišljenja, odvraća pažnju i ima neželjene nuspojave, koje sežu od pukih smetnji u učenju do širenja nasilja, mobbinga, dječje pornografije i sl. Društvene mreže povećavaju socijalnu izolaciju i nekompetentnost u stvarnom životu. Intenzivno korištenje društvenih online mreža ne smanjuje samo broj prijateljstava u stvarnom životu nego i socijalnu kompetentnost jer se za to zadužena moždana područja smanjuju.

U anonimnosti interneta ne moramo se toliko kontrolirati i truditi oko adekvatnog društvenog ponašanja. Tko je svoje socijalne kompetencije već stekao uobičajenim putem, korištenje društvenih mreža neće mu nanijeti štetu, već će ih koristiti kao telefon, poruku ili mail. Djeca u razvoju naravno nisu razvili svoje socijalne kompetencije, te ako kontakte od rana ostvaruje na internetu, vrlo vjerojatno će mu društveno ponašanje ostati nerazvijeno jer se moždana područja zadužena za to ne razvijaju na normalan način. Digitalni mediji dovode do usamljenosti i depresije, a manjak samokontrole usamljenost i depresija su najvažniji uzročnici stresa. Oni izazivaju odumiranje živčanih stanica i time dugoročno pogoduju razvoju demencije.

“Da bi se naučilo kako se treba odnositi prema ljudima, jedini je način odnos s ljudima” (A. Baird)

Nekoliko istraživanja je pokazalo da igranje nasilnih igrica ili gledanje nasilnih filmova, zapravo otupljuje ljusku empatiju prema drugim ljudskim bićima. Nije svejedno što djeca i mladi čine po čitav dan jer to ostavlja tragove u njihovim mozgovima - veća spremnost na nasilje, otupjelost spram realnog nasilja, društvena izoliranost i smanjena šansa za obrazovanje.

Demencija

Ugledni autor vrlo dobro opisuje i demenciju.

“Vremenska, prostorna i osobna orijentacija spadaju u naše temeljne kognitivne sposobnosti, a ukoliko se razvije demencija ta sposobnost se spanjuje upravo tim redoslijedom (vrijeme, mjesto, osoba). Kod uznapredovalog propadanja popušta nastojanje zadržavanja kontrole nad sobom i svojim životom. Osoba rjeđe izlazi iz kuće, povlači se, ne mari o higijeni, ne zna više kuhati, pisati ili složiti rečenicu, sve slabije razumije svoju okolinu, a više ni sebe tako dobro ne razumije. Na kraju preostaje ljuštura - čovjekova vanjština. Jedinstvena osobnost osobe, njene posebnosti, njen duh, povijest, interesi otišli su u zaborav. Žive od trenutka do trenutka - ne znaju za prošlost ili budućnost.”

A zašto neke osobe imaju iznimno teške simptome i vrlo brzo propadnu dok neki s demencijom žive godinama i simptomi se toliko ne očituju? Naravno, ne postoji točan i jasan odgovor za ovakva pitanja koja ovise o pojedincu. Međutim, jedan aspekt je u knjizi vrlo dobro opisan.

“Demencija je urušavanje kognitivnih sposobnosti koje dulje traje ako se silazi s veće visine. Ta visina je mentalna učinkovitost koja je ovisna o treningu. Mentalno se naprežemo kad se aktivno suočavamo sa svijetom. Zato je bitno pravilno odgajati našu djecu, pružiti im obrazovanje i slično. Jer na što veću visinu dođu, to će dulje trajati silazak s točke (propadanje mozga).”

Bolesne promjene tipične za Alzheimerovu demenciju ne mogu se spriječiti mentalnom aktivnošću. Čak kod obrazovanih ljudi mogu biti bitno izraženije nego na mozgu slabo obrazovanih ljudi, ali će se to na njihovoj mentalnoj učinkovitosti manje primijetiti i bolest će vjerojatno ići puno sporije. Zanimljiv je podatak i da će osobe koje znaju i koriste dva ili više jezika, oboljeti od demencije u prosjeku 3-4 godine kasnije od onih koji koriste samo jedan jezik.

Kako da spriječimo demenciju u starosti?

Često ljudi pitaju kako da u starosti zadrže svoje pamćenje i preveniraju demenciju? Poznati odgovori su rješavanje križaljki, sudoku, tjelovježba, zdrava prehrana i sl. No, ako to radite svaki dan i to već automatizmom jer to jako dobro znate, vaše nove živčane stanice neće preživjeti na taj način. Morate raditi nešto drugačije i izazovno, nešto što niste radili i morate to naučiti.

Zaključak

Tehnologija ima i pozitivne, ali i jako negativne strane. Iz velikog broja znanstvenih studija znamo da digitalni mediji ovisno o dozi i životnoj dobi nedvosmisleno štete. Zašto nitko ništa ne poduzima po tom pitanju, zašto šute vlade, ministarstva, crkva, sveučilišta, političari, štoviše uvjeravaju u suprotno? Da li zbog novaca ili nečeg drugog saznajte u knjizi.

Činjenica je da su digitalni mediji dio naše kulture te povećaju našu produktivnost, olakšavaju nam život i služe nam za razonodu. Naš svijet, države i institucije doživjele bi slom bez digitalne obrade informacija. Autor se ne bori protiv toga niti želi to ukinuti, već želi da svi budemo svjesni koliko loš učinak ima pretjerivanje s digitalnim medijima (posebice od rane dobi) te da postoji visok potencijal izazivanja ovisnosti i da dugoročno štete tijelu i mozgu. Mozak se smanjuje jer se manje koristi, stres uništava živčane stanice, a nove stanice koje rastu ne preživljaju jer za njima više nema potrebe.

Budimo zato svjesniji i oprezniji! Sam autor upućuje na potrebu educiranja ljudi. Poručuje kako naravno niti jedna majka zdrave pameti, koja voli svoje dijete, neće tom djetetu namjerno nauditi. Ali ako se educiramo i postanemo svjesni opasnosti, onda ćemo zasigurno nešto i poduzeti. Za početak bar ćemo smanjiti vrijeme našeg djeteta na mobitelu ili ga zamijeniti nekim drugim aktivnostima poput šetnje u prirodi, sastavljanja bicikla i slično.