Upute za lakšu komunikaciju s osobama koje imaju demenciju

Kako razgovarati s roditeljem ili bliskom starijom osobom koja ima demenciju? Ovo je osoba koju vjerojatno znate cijeli život, no bolest je učinila da ih više i ne poznajete tako dobro. Vidite samo mali dio onog što su nekad bili. Ta neugodnost često može prouzročiti šutnju ili tenzije što je nezdravo za svih. U praćenju ljudi s demencijom treba svoju vlastitu komunikaciju prilagoditi te cijeneći vrijednosti pratiti osobu i voditi je. Vođenje razgovora je uvijek ovisno od dotične osobe, situacije kao i od toga koliko daleko je demencija dostigla. Usprkos toga postoji za jednu uspješnu komunikaciju nekoliko općih smjernica koje olakšavaju razumijevanje i sporazumijevanje. 

Najbolji način za početak razgovora? Predstavite se.

Ovaj korak možda nije potreban za osobe u ranom stadiju demencije ili za osobe koje vidite svakodnevno. No, postoji li sumnja da vas osoba koju posjećujete neće prepoznati, najbolje se predstaviti i reći kako se vas dvoje poznajete. Ne brinite se ako vas stalno nazivaju krivim imenom čak i nakon što ste se predstavili. To je sasvim normalno. Bitno je da ih u razgovoru stalno gledate u oči i koristite kratke rečenice i jednostavne riječi.

Također uvijek im prilazite od naprijed. Nenadano prilaženje osobi s demencijom može izazvati uznemirenost, nesigurnost ili agresiju. Prilaženje od naprijed im daje vremena da procesuiraju što se događa. 

Neka vaš posjet bude u pravo vrijeme.

Osobe s demencijom možda pate od gubitka pamćenja, ali svejedno im je jako bitna rutina. Za njih može biti vrlo korisno i smirujuće ako dolazite svaki dan u isto vrijeme. Ne želite prekinuti njihovu svakodnevnu rutinu, stoga saznajte kada je najbolje vrijeme da ih posjetite. Važno je znati da mnoge osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti doživljavaju nešto što se zove sindrom zalazećeg sunca. To znači da osobe mogu postati jako zbunjene , dezorijentirane i uznemirene u kasnim popodnevnim, večernjim satima, ali i po noći. Zbog toga bi tada trebali izbjegavati susrete.

Pričajte o prošlosti.

Razgovor o prošlosti osobe je najbolji način za započinjanje razgovora s nekim tko pati od gubitka pamćenja. Iako im je teško prisjetiti se nedavnih događaja, često se jako dobro sjećaju prošlosti.  Započnite razgovor angedotom iz prošlosti ili donesite sliku te počnite pričati o njoj.

Koristite neverbalnu komunikaciju poput dodira rukom ili osmijeha.

Ovisno o osobi i tome kako reagiraju na dodir, pokušajte staviti ruku na njihovu ili ih zagrliti da im pokažete privrženost. Ovakvi neverbalni znakovi mogu ih udobrovoljiti i opustiti. Neverbalne geste pomažu im i da lakše razumiju stvari. Primjerice, pitajte ih žele li jesti i pokažite na hladnjak kako bi razjasnili pitanje. Odgovarate li sa da - kimajte glavom, i obrnuto kako bi osobe prepoznale kako se osjećate. 

Koristite imena i izbjegavajte zamjenice poput “on, oni”.

Podsjetite ih tko ste tako da u razgovoru suptilno spomenete svoje ime. Ovo je posebice bitno u težim stadijima demencije kada osobe više ne prepoznaju lica. Govorite jasno i glasno. Nemojte razgovarati na mjestima gdje je puno ljudi jer ih to zbunjuje.

Ne koristite otvorena pitanja.

Koristite pitanja na koja mogu odgovoriti s da ili ne. U pitanju im je dobro ponuditi izbor. Primjerice, nemojte pitati “Što želiš piti?” već “Želiš li kavu ili čaj?”. Ne postavljajte im pitanja gdje će se morati sjetiti nečijeg imena.

Pokušajte pitanja oblikovati na način s kojim je u redu ako osoba nema odgovor na vaše pitanje. Pitanje “Sjećaš li se…” može biti dobro, no ako osoba često odgovara s tim da se ne sjeća, može se osjećati jako loše. Također spomenite neku najdražu uspomenu iz prošlosti sa par detalja, te vidite hoće li se osoba sjetiti i nastaviti razgovor.

Očekujte da ćete stalno čuti iste stvari. 

Osobe s demencijom obično imaju par priča kojih se vole sjećati i pričati stalno iznova. Kad god je moguće, nemojte ih prekidati već slušajte kao da to prije niste čuli. Ako stvarno ne možete, recite da mislite da ste to već čuli.

Nađite zajedničku aktivnost.

Kako bi razgovori bili što ugodniji, nađite nešto što ćete raditi u isto vrijeme dok razgovarate. Ovisno o stadiju demencije, vaša voljena osoba može uživati u slaganju puzli, igranju karata ili listanju starih foto albuma.

Ukoliko je osoba u težem stadiju kad razgovor nije toliko ni moguć, možete zajedno gledati televiziju ili slušati tihu glazbu tijekom susreta. Dokazano je da glazba na njih ima vrlo smirujuć učinak.

Budite strpljivi, slušajte i ne ispravljajte osobu.

Najbitnije je strpljenje. Znajte da ovi razgovori neće biti kao da razgovarate s najboljim prijateljem ili partnerom. Ne ponašajte se prema osobi s demencijom kao prema djetetu, ali izbjegavajte komplicirane teme i zbunjujuća pitanja.

Slušajte. Ne osjećajte se kao da morate ispuniti tišinu riječima. U redu je da postoje pauze u razgovoru tako da osoba može posložiti svoje misli. Kada naprave pogrešku dok govore neke činjenice, nemojte ih ispravljati svaki put. Ne čini veliku razliku ako kažu da je vaš brat igrao košarku u školi, a ne vi.

Ne trošite vrijeme sa svojom voljenom osobom tako da pokušavate imati razgovore kakve ste imali prije bolesti. Umjesto toga, idite k njima otvorenog uma i srca te se uklopite u njihov svijet.

Izvor: http://sixtyandme.com/7-practical-tips-for-talking-to-someone-with-dementia/

Photo: https://www.parcprovence.com/starting-the-conversation/