Dijagnoza demencije - od čega se sastoji?

Članovi obitelji prvi su koji primjećuju probleme kod bliske osobe te iniciraju odlazak liječniku. Obično se primjeti otežano izvršavanje zahtjevnijih radnji (npr. kuhanje, vožnja), kao i zakazivanje u izvršavanju radnih obveza. Iako može biti teško stariju osobu odvesti kod liječnika, bitno je da u ovom ustrajete jer tek postavljanje dijagnoze može omogućiti pravilan pristup bolesti.

Za postavljanje dijagnoze liječnik (najčešće psihijatar i/ili neurolog) mora utvrditi jesu li kod bolesnika sa sumnjom na demenciju u značajnoj mjeri oštećene barem dvije (ili više) sljedećih moždanih funkcija u odsutnosti delirija: pamćenje, vještine jezičnog izražavanja i govorne funkcije, percepcija te kognitivne vještine poput prosuđivanja i zaključivanja.

• Savjetovanje s liječnikom u ranom stadiju oboljenja vrlo je važno. Jedino liječnik može dijagnosticirati demenciju. Potpunim zdravstvenim pregledom moguće je identificirati i druga, izlječiva zdravstvena stanja i za njih osigurati adekvatno liječenje, ili pak potvrditi pojavu demencije. Pregled može uključiti sljedeće:
  
• Uzimanje anamneze - liječnik će postavljati pitanja o prošlim ili tekućim zdravstvenim problemima oboljele osobe, bolestima koje se pojavljuju u obitelji, lijekovima i promjenama u pamćenju, razmišljanju i ponašanju koje mogu biti zabrinjavajuće. On će također možda željeti porazgovarati i sa bliskim članom obitelji oboljele osobe, koji je u stanju pružiti sve potrebne informacije.
  
• Pregled tjelesnih funkcija, koji može uključivati provjeru osjetilnih funkcija i kretnji, kao i rad srca i pluća, da bi se isključila ostala oboljenja.
  
• Laboratorijske pretrage, uključujući i različite pretrage krvi i mokraće u cilju identifikacije bilo kakvih drugih oboljenja koja bi mogla uzrokovati slične simptome.
  
• Neuropsihološke ili kognitivne pretrage, tj. korištenje niza različitih testova kojima se procjenjuje sposobnost razmišljanja - uključujući i pamćenje, korištenje jezika, koncentracija i sposobnost rješavanja problema.
  
• Pretrage mozga – postoje određeni oblici skeniranja kojima se ispituje struktura mozga, kako bi se isključili tumori mozga ili krvni ugrušci koji mogu uzrokovati iste simptome i da bi se utvrdili specifični oblici gubitka moždanog tkiva kojima se mogu identificirati specifični uzroci, tj. određeni oblici demencije. Ostale pretrage mogu utvrditi kolika je aktivnost određenih dijelova mozga i o kakvom obliku demencije se radi.
  
• Psihijatrijska procjena u cilju utvrđivanja izlječivih oboljenja poput depresije, te kontrole bilo kakvih simptoma duševnih oboljenja poput anksioze ili zbunjenosti, koja se mogu pojavljivati uz demenciju.
  

Ukoliko postane jasno da se radi o demenciji, potrebno je utvrditi je li riječ o Alzheimerovoj bolesti ili o nekom drugoj vrsti demencije. Zato se trebaju napraviti pretrage koje će isključiti druge moguće uzroke demencije (npr. neregulirani dijabetes, problemi sa štitnjačom, manjak folne kiseline i vitamina B12). Također će vjerojatno biti načinjen i CT ili MR mozga, kako bi se isključila (ili potvrdila) vaskularna demencija kao posljedica moždanih udara ili drugih oštećenja mozga. Postoji i miješani tip demencije, koji se najčešće sastoji od Alzheimerove i vaskularne demencije.

Počeli su se primjenjivati i testovi dvije kategorije biomarkera u cerebrospinalnoj tekućini (likvoru). Prvi pokazuju razinu nakupljanja beta-amiloida u mozgu, a drugi otkrivaju uništene neurone ili one koji pokazuju znakove degeneracije. Ovakvi testovi omogućuju rano postavljanje dijagnoze s velikom vjerojatnošću. Provode se kada je uz uobičajene pretrage teško ili nemoguće razlučiti je li u pitanju Alzheimer ili neki drugi tip demencije, a testiranje se obavlja u Zagrebu.

_Izvori:

• _{https://www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/23559/Kako-otkriti-i-lijeciti-demenciju.html} 
  
• _{https://www.dementia.org.au/files/helpsheets/Helpsheet-AboutDementia02-DiagnosingDementia_croatian.pdf} 
  
• _{https://alzheimerova-bolest.blogspot.com/2015/12/alzheimerova-bolest-uzroci-faktori.html}