Halucinacije kod osoba s demencijom - uzroci i moguća rješenja

U procesu skrbi o osobi s demencijom možda ste doživjeli trenutke kada osoba kaže da je upravo vidjela svog mrtvog supruga kako prolazi kroz prozor ili pak viče na nepostojeće žabe koje skaču po sobi. To vam se može učiniti kao jako smiješno na početku, no s vremenom postaje zastrašujuće i naporno. Ono što morate imati na umu je da su te halucinacije vrlo stvarne za osobe s demencijom. Njima se ta iskustva zaista događaju i za njih su stvarna, zbog čega ih nemojte uvjeravati u suprotno jer ćete samo pogoršati njihovo stanje. 

Što su halucinacije i deluzije?

Halucinacija je lažna percepcija predmeta ili događaja odnosno osjetilni doživljaj koji se javlja kao posljedica pogrešne percepcije podražaja izvana. To znači da osoba može vidjeti, mirisati, čuti, okusiti ili čak osjetiti nešto što zapravo nije prisutno. Naša osjetila nas mogu prevariti uslijed oštećenja, bolesti i sličnih promjena na mozgu. Halucinacije se razlikuju od deluzija. Deluzije su također simptom demencije, ali u tom slučaju osoba ima lažna razumijevanja i vjerovanja o onome što se događa u sadašnjosti. 

Svijet razumijemo kroz svoja osjetila. Postoji pet osjetila: vid, sluh, miris, okus i dodir. Ova osjetila prikupljaju informacije i šalju ih mozgu, koji ih koristi kako bi razumijeli svijet oko nas. Za neke ljude koji žive s demencijom njihov mozak pogrešno tumači informacije iz njihovih osjetila. To se naziva promjenama u percepciji i dovodi ih do nerazumijevanja svijeta oko sebe ili pak do halucinacija.

Ove lažne percepcije uzrokovane su promjenama unutar mozga koje su posljedica Alzheimerove bolesti, obično u kasnijim fazama bolesti. Alzheimerova bolest i druge demencije nisu jedini uzrok halucinacija. Ostali uzroci mogu biti: shizofrenija, fizički problemi poput infekcije bubrega ili mjehura, dehidracija, intenzivna bol ili zlouporaba alkohola ili droga, problemi s vidom ili sluhom ili nuspojave lijekova.   

Kako bi objasnili razliku između halucinacije i deluzije, pogledajmo sljedeći primjer:

Halucinacija: 

U sobi je. Te bube su u sobi. Vidjela sam ih i čula, čak i osjetila kako mi gmižu po koži. One govore i upravljaju svjetlima. To je pogrešno i zastrašujuće.

Deluzija:

Boca vode je opet nestala. Ostavio sam ju tamo gdje ju uvijek ostavljam. Sigurno ju je netko ukrao. Trebam imati svoju bocu vode jer ću umrijeti ako pijem iz one koju mi daje njegovateljica. Ona mi krade stvari i stavlja mi otrov u hranu i piće.

Osoba s demencijom koja ima halucinacije može čuti zamišljene glasove kako joj se obraćaju, dok osoba koja ima deluzije može pomisliti da joj je unuk ukrao novac ili ju je netko iz staračkog doma pokušao otrovati. Vrlo česte halucinacije su i bube u krevetu kod kojih možete pokušati s mjenjanjem posteljine.

Što možete učiniti ako osoba s demencijom ima halucinacije?

Utješite osobu

Odgovarajte mirno i podržavajuće. Npr. "Ne brinite. Ovdje sam. Zaštitit ću vas. Pobrinut ću se za vas."

Nježno tapkanje može skrenuti pažnju osobe prema vama i umanjiti halucinacije. Prepoznajte osjećaje koji stoje iza halucinacije i pokušajte otkriti što halucinacija znači za pojedinca. Možda biste željeli reći: "Zvuči kao da ste zabrinuti" ili "Znam da je ovo zastrašujuće za vas." Ako sumnjate da osoba halucinira, pokušajte mirno objasniti što se događa. Ako osoba u tom trenutku ne može shvatiti informacije koje im govorite, ponovite ih kada su opušteniji. Ako to i dalje nije moguće, nemojte se raspravljati i svađati s njima - to neće pomoći.

Odvraćanje pažnje

Predložite šetnju ili se preselite u drugu sobu. Zastrašujuće halucinacije često nestaju u dobro osvijetljenim područjima gdje su prisutni drugi ljudi. Pokušajte usmjeriti pažnju te osobe na glazbu, razgovor ili aktivnosti u kojima uživate zajedno. Koristite tehnike distrakcije. Predložite da oboje odete u drugu sobu; odvedite ih u kuhinju da popiju piće; ponudite im keks; uključite glazbu; ili izađite u šetnju.

Odgovorite iskreno

Ako vas osoba pita o halucinaciji, budite iskreni. Na primjer, ako pita, "Vidite li ga?" možda želite odgovoriti sa "Znam da nešto vidite, ali ja ne vidim." Na taj način ne poričete što osoba vidi ili čuje, ali izbjegavate svađu. Objasnite im da, iako ne možete osjetiti to što oni osjećaju ili vide, želite znati što je to što oni trenutačno doživljavaju. Pažljivo slušajte što opisuju. Ako vam i dalje nije jasno što osoba želi reći pogledajte oko sebe. Ako govori da ju napadaju “kupusi” možda misli na zelene jastuke na krevetu. Sjetimo se kako takve osobe gube riječi te imaju jezične poteškoće i zato moramo razmisliti na što bi to mogli misliti. 

Promijenite okruženje

Provjerite mogu li se pogrešno protumačiti zvukovi, poput buke s televizora ili klima uređaja. Potražite rasvjetu koja baca sjene, odraz ili izobličenja na površinama poda, zidova i namještaja. Uključite svjetla da smanjite sjene. Pokrijte ogledala krpom ili ih uklonite ako osoba misli da gleda ili gleda stranca. Spriječite odraz prozora s roletama ili zavjesama. Izbjegavajte šarene uzorke na tepihu ili pločicama i, ako je moguće, pokušajte izbjeći promjene u razini poda, poput debelog tepiha, jer ga osoba teško može vidjeti. Premjestite druge predmete koje bi osoba mogla zamijeniti; na primjer, stalci za kapute, haljine ili kaputi na vratima. 

Provjera sluha, vida i higijene usta

Za slušne halucinacije organizirajte provjeru sluha. Ako osoba nosi slušni aparat, provjerite da li radi pravilno i ohrabrite ih da ga nose. Manja je vjerojatnost da će čuti glasove kojih nema kada razgovaraju s nekim stvarnim, pa bi im moglo pomoći druženje u okolini. Uz to, pobrinite se da osoba ima redovne preglede očiju, da nosi ispravne naočale (ako su potrebne) i da su čiste. Vodite osobu na redovite stomatološke preglede. Propadanje zuba ili bolesti desni mogu stvoriti loš ukus u ustima, koji ljudi s demencijom mogu pogrešno protumačiti kao da nešto nije u redu s njihovom hranom. Provjerite ima li osoba svakodnevnu rutinu njege usta. Provjerite proteze, zube i usta osobe kako bi pronašli znakove infekcije ili oštećenja i pitajte imaju li neugodnosti.

Posjetite liječnika

Ako osoba koja boluje od Alzheimerove bolesti počinje halucinirati, važno je provesti medicinsku procjenu kako bi se isključili drugi mogući uzroci i utvrdilo jesu li potrebni lijekovi. Nuspojave lijekova koji se koriste u terapiji Alzheimerove bolesti također mogu biti halucinacije (posebice kod lijeka donepezila). Razgovarajte s liječnikom kako biste naučili i rizike i koristi lijekova prije donošenja odluke.  

Strategije suočavanja

Kada reagirate na halucinacije, budite oprezni. Prvo procijenite situaciju i utvrdite je li halucinacija problem za osobu s demencijom ili je problem za vas. Uznemiruje li halucinacija? Navodi li osobu da učini nešto opasno? Da li prizor nepoznatog lica uzrokuje da se osoba uplaši? Ako je to slučaj, reagirajte mirno i brzo uvjerljivim riječima i utješnim dodirom. Ne raspravljajte se s osobom o tome što vidi ili čuje.  Ovdje moćete naći korisne upute za uspješnu komunikaciju s osobama s demencijom.

Za taktilne halucinacije...

Potražite prekomjerni osip na koži. Saznajte je li došlo do promjene u lijekovima; svrbež može biti nuspojava. Provjerite je li došlo do promjene deterdženta za pranje rublja ili uređaja za čišćenje tkanine, u slučaju alergijske reakcije ili osjetljivosti kože. Također provjerite da li im odjeća uzrokuje nelagodu.

Vodite dnevnik

Vodite dnevnik u kojem ćete bilježiti kada, gdje i kako vaša voljena osoba doživljava deluzije ili halucinacije. Zabilježite kako se ponaša vaša voljena osoba i što se dogodilo prije halucinacije.

Imajte rezervu

Ako postoji nešto poput omiljene čaše koju voljena osoba zaboravlja na različitim mjestima, nabavite drugu istu čašu. Na taj način frustracija i potreba za traženjem neće prerasti u agresiju.

Budite fleksibilni

Recite osobi: "Ja sam napravila tu buku. Ispustila sam tavu. Osjećate li se sada sigurno? "

Što još možete učiniti?

Pokušajte sa sljedećom tehnikom - koja god halucinacija bila, pokušajte ju i vi doživjeti. 

Najčešće su halucinacije djeca ili životinje, a te stvari često nisu zastrašujuće. Lako se složiti s takvim halucinacijama. Primjerice mogli biste reći: "Ta djeca izgledaju stvarno lijepo". Međutim, kad je halucinacija zastrašujuća, većina ljudi se ne želi "slagati" s onim što njihov prijatelj s demencijom vidi.

No, pogotovo tada kada je halucinacija zastrašujuća, vi bi to morali vidjeti. Naime, cilj u ovakvim situacijama kada osoba s demencijom ima halucinacije, je riješiti problem koji halucinacija predstavlja - a to je najčešće strah. Na primjer, ako osoba vidi muškarca ispred svog prozora koji je plaši, recite joj da se skloni s prozora dok vi „pozovete policiju“. Nemojte zvati policiju, nego uzmite telefon i ponašajte se kao da telefonirate. Cilj je uvijek da se složite s osobom, i onda riješite problem. U ovakvim situacijama dozvoljene su male bijele laži. Na taj način ih smirujete u tom trenutku i odvraćate od halucinacije.

Izvori:
https://rachaelwonderlin.com/2018/11/23/children-animals-scary-things-how-to-handle/
https://dailycaring.com/10-ways-to-respond-to-dementia-hallucinations-in-seniors/
https://www.dementiauk.org/get-support/understanding-changes-in-behaviour/changes-in-perception-and-hallucinations-in-dementia/
https://www.alzheimers.org.uk/about-dementia/symptoms-and-diagnosis/hallucinations