Poteškoće s gutanjem i žvakanjem kod osoba s demencijom - zašto prestaju jesti i kako im pomoći?

Kako demencija napreduje, bolest polako pogađa i područje mozga koje kontrolira gutanje. U uznapredovaloj demenciji osoba može teško i slabo gutati ili potpuno prestati jesti. Primjerice, osobe mogu kašljati ili se gušiti nakon progutanog zalogaja. Nepravilno gutanje može dovesti do gušenja ili udisanja hrane i tekućine u pluća. To može uzrokovati ozbiljnu upalu pluća koja može dovesti do smrti.

Doživljavanje bilo kakvih problema s gutanjem poznato je kao disfagija. Više faktora može uzrokovati disfagiju, uključujući i oštećenje dijelova mozga koji kontroliraju gutanje. Demencija napreduje kod svake osobe različito, tako da može biti teško znati što očekivati ​​i u kojem vremenskom periodu. No, disfagija se najčešće pojavljuje u kasnom stadiju demencije kad već postoje teže poteškoće u komunikaciji, ili osobe više ne mogu uopće komunicirati.

Problemi s gutanjem mogu biti uzrokovani i općom slabošću i krhkošću osobe jer njihovi mišići zaduženi za kontrolu gutanja postaju slabi. Osim toga, promjene u osjetu dovode do toga da uzimanje hrane nekim osobama postane vrlo neugodno i bolno iskustvo. Ostali faktori koji mogu uzrokovati poteškoće s gutanjem su problemi s ustima ili osjetljivi zubi zbog čega osoba manje jede. U tom slučaju, potrebno se posavjetovati s liječnikom ili stomatologom. 

Osobama s demencijom može biti vrlo teško uzeti čašu u ruke ili pribor za jelo. Također im može biti problematično hranu s tanjura žlicom prinijeti ustima. Osoba možda neće otvoriti usta kad joj približite hranu ili će joj trebati verbalno i neverbalno objasniti da to učini i na koji način. Primjerice, kod Parkinsove bolesti osobe često izbjegavaju obroke jer ih je sram što imaju poteškoća s hranjenjem i žele to izbjeći.

Svi navedeni faktori mogu dodatno otežati hranjenje i uzimanje tekućine. S vremenom, osobe mogu izgubiti kilograme i postati jako mršavi što često preplaši obitelji, ili pak može doći do dehidracije jer ne uzimaju dovoljno tekućine. Ukoliko osoba vrlo jasno odbija hranu, naše savjete možete pročitati u prethodnom članku.

Što možete učiniti kako bi pomogli pri hranjenju?

Nijedno rješenje ne djeluje isto i uspješno za sve osobe, no možete učiniti nekoliko stvari kako biste im olakšali i dali osjećaj sigurnosti dok jedu:

• Ako osoba ima problema s uzimanjem vilice i noža, nasjeckajte hranu tako da se može jesti žlicom. 
• Ukoliko osoba uvijek ostavlja veće i tvrđe komade na tanjuri npr. meso ili koru kruha, očito da ne može to prožvakati pa hranu narežite na male komadiće da mogu lako prožvakati. Ako ni to ne uspijeva i jednostavno ne mogu prožvakati i progutati, mikserom izmiksajte hranu.
• Ako se čini da osoba ima poteškoće s priborom za jelo, možda ćete im trebati pokazati kako uzeti pribor i uputiti im ruku ka ustima 
• Pokušajte s hranom koja se može jesti rukama "finger food" - npr. sendviči, kriške voća, povrća, kobasice, sira i sl. To je često lakše jesti kada se pojavi problem s koordinacijom pokreta.
• Neka osoba jede tamo gdje se osjeća najugodnije.
• Ponudite im hranu kada su najbudniji i najodmorniji.
• Pobrinite se da sjede uspravno koliko god je to moguće. Ukoliko su u poluležećem položaju može doći do gušenja.
• Dajte im dovoljno vremena za jelo. Podsjetite ih da jedu polako i da uzimaju male zalogaje i gutljaje.
• Neka obrok bude u što mirnijem okruženju. Obrok uz distrakcije poput glasnih zvukova televizora ili puno ljudi u prostoriji, može im narušiti koncentraciju pa neće više jesti. Isključite TV, CD player ili radio.
• Ponudite im više manjih obroka tijekom dana ako vidite da ne mogu pojesti sve odjednom.
• Ponudite im gutljaj tekućine nakon svakog zalogaja hrane.
• Ostanite blizu dok jedu i držite ih na oku kako ne bi u usta stavili neki predmet ili se ozlijedili vilicom i nožem.
• Podsjetite ih da gutaju i provjerite jesu li im usta prazna prije nego što opet uzmu zalogaj.
• Ponudite im meku hranu poput fino izmiješanog mesa i povrća s umacima, juhe, pudinge, jogurt i sl.
• Poslužite obroke u isto vrijeme svaki dan. O važnosti rutine za osobe s demencijom pročitajte ovdje.
• Ponudite samo jednu hranu u isto vrijeme, umjesto da napunite tanjur ili stol s previše stvari.
• Koristite šarene tanjure kako bi osoba mogla vidjeti hranu. Osobe s demencijom vide kontrastne boje, ali često ne percipiraju recimo bijele tanjure. Postoje posebno dizajnirani tanjuri i pribor za jelo upravo za osobe s demencijom poput ovoga na slici. Ukoliko želite naručiti proizvod možete to učiniti ovdje ili nam se javite na naš mail kako bi vam pomogli.
• Obavijestite liječnika ako osoba izgubi puno kilograma, na primjer, ako izgubi 10 kilograma u jednom mjesecu.
• Dajte osobi visokokaloričnu, zdravu hranu za jelo ili piće, poput proteinskih mliječnih napitaka. Upotrijebite dodatke prehrani ako ne unosi dovoljno kalorija. 
• Ako osoba ima dijabetes ili visok krvni tlak, provjerite kod liječnika ili stručnjaka za prehranu koje namirnice treba ograničiti.
• Poslužite veće porcije za doručak jer je to prvi obrok u danu i često su tada najraspoloženiji za hranu. 
• Neke će osobe s demencijom izgubiti sposobnost osjeta temperature hrane. Obavezno pazite da hrana nije previše vruća ili prehladna. 

Nedovoljan unos tekućine - razlog za zabrinutost?

Osjećaj žeđi mijenja se kako ljudi ostare, što ponekad može značiti da osoba nije svjesna da je žedna. Kod demencije je to još više izraženo i osoba često neće znati reći da je žedna te može proći cijeli dan da ništa ne popije ukoliko ju se ne kontrolira i ne potiče na uzimanje tekućine. Osobu treba konstantno poticati na uzimanje tekućine tijekom dana. Preporučena količina je 1,5 - 2 litre dnevno. Ako čašu vode stavite pred nekoga ne znači da će ju popiti. Također, prazna šalica ne znači uvijek da je osoba pila njegov sadržaj, možda ga je prolila ili ga je popio netko drugi što je čest slučaj u domovima za starije. 

Savjeti kako osigurati da osoba pije dovoljno tekućine:

• Uvijek kada osoba jede, stavite u njen videokrug čašu vode i podsjetite da popije.
• Upotrijebite prozirnu čašu kako bi osoba mogla vidjeti što je unutra ili šalicu jarke boje kako biste privukli pažnju i kako bi osoba vidjela šalicu.
• Opišite što ste mu/joj dali piti i gdje ste odložili čašu, tako da ako osoba ima problema s vidom može pronaći čašu.
• Ponudite različite vrste tekućine (i tople i hladne) tijekom dana, poput juhe, vode, voćnog soka i čaja. 
• Provjerite je li šalica ili čaša prikladna - ne preteška ili neobičnog oblika.
• Hrana koja sadrži veliku količinu tekućine može pomoći, npr. lubenica, sladoled i sl.

Kada je potrebno kontaktirati liječnika?

Potrebno je zvati liječnika ukoliko primjetite sljedeće:

• iznenadan, ozbiljan kašalj ili promjena glasa (poput promuklosti)
• bolovi prilikom gutanja
• ako osoba ispljune hranu ili komade hrane, ili neće jesti određenu hranu 
• kašalj ili slina dok jedu
• hranu drže u obrazu ili ispod jezika
• hrana se često "zaglavi" ili "krene pogrešnim putem". Ako hrana ili piće uđu u njihova pluća umjesto u želudac, to može dovesti do ozbiljnog stanja zvanog aspiracijska pneumonija.
• česta grlobolja
• pospanost tijekom obroka
• treba im duže od 30 minuta da pojedu obrok ili ga ostave nepojedenog
• imaju suzne oči ili curenje iz nosa prilikom gutanja

Ako imaju vrućicu, proljev, povraćaju ili se jako znoje, to su znakovi da osobe trebaju unositi više tekućine. Znakovi dehidracije uključuju:

• suha usta, nos ili oči
• slabo i rijetko uriniranje, ili razmak veći od 8 sati
• suh jezik
• otkucaji srca brži od 100 otkucaja u minuti
• manje su budni ili zbunjeniji nego inače
• ozbiljna slabost
• tamno žuta mokraća - više o infekcijama mokraćnog sustava
• teško govore 

Smanjeni unos hrane i tekućine u zadnjoj fazi demencije je prirodan proces

U krajnjim fazama demencije (u posljednjih nekoliko mjeseci ili tjedana života) osoba jako slabo unosi hranu i tekućinu i to je normalan proces i tijek bolesti. Tijelo se prilagođava ovom procesu usporavanja i smanjenom unosu. Smatra se da je u ovom stadiju dio mozga za glad i žeđ prestao funkcionirati za većinu ljudi.

Također, osoba je možda nepokretna i zato joj ne treba jednaka količina kalorija za održavanje razine energije. Smanjivanje unosa hrane i tekućine i smanjeni interes za to može se smatrati 'prirodnim dijelom' kraja života i umiranja i kao takav se treba prihvatiti. Umjetno davanje povećane hrane i tekućina može biti od koristi za neka druga zdravstvena stanja, ali obično se ne smatra korisnim na kraju života u demenciji. Više o umiranju od Alzheimerove bolesti možete pročitati u našem članku.

Ukoliko ste se kao njegovatelj ili član obitelji osobe s demencijom, susreli s nekim od navedenih tegoba s gutanjem i žvakanjem, svakako prije bilo kakve intervencije kontaktirajte svog liječnika. 

Izvori:

• https://www.webmd.com/alzheimers/chewing-swallowing-problems#1
• https://www.alzheimers.org.uk/get-support/daily-living/eating-motor-and-sensory-difficulties
• Photo: https://competition.adesignaward.com/design.php?ID=49405