Poteškoće s gutanjem i žvakanjem kod osoba s demencijom - zašto prestaju jesti i kako im pomoći?

Kako demencija napreduje, bolest polako pogađa i područje mozga koje kontrolira gutanje. U uznapredovaloj demenciji osoba može teško i slabo gutati ili potpuno prestati jesti. Primjerice, osobe mogu kašljati ili se gušiti nakon progutanog zalogaja. Nepravilno gutanje može dovesti do gušenja ili udisanja hrane i tekućine u pluća. To može uzrokovati ozbiljnu upalu pluća koja može dovesti do smrti.

Doživljavanje bilo kakvih problema s gutanjem poznato je kao disfagija. Više faktora može uzrokovati disfagiju, uključujući i oštećenje dijelova mozga koji kontroliraju gutanje. Demencija napreduje kod svake osobe različito, tako da može biti teško znati što očekivati ​​i u kojem vremenskom periodu. No, disfagija se najčešće pojavljuje u kasnom stadiju demencije kad već postoje teže poteškoće u komunikaciji, ili osobe više ne mogu uopće komunicirati.

Problemi s gutanjem mogu biti uzrokovani i općom slabošću i krhkošću osobe jer njihovi mišići zaduženi za kontrolu gutanja postaju slabi. Osim toga, promjene u osjetu dovode do toga da uzimanje hrane nekim osobama postane vrlo neugodno i bolno iskustvo. Ostali faktori koji mogu uzrokovati poteškoće s gutanjem su problemi s ustima ili osjetljivi zubi zbog čega osoba manje jede. U tom slučaju, potrebno se posavjetovati s liječnikom ili stomatologom. 

Osobama s demencijom može biti vrlo teško uzeti čašu u ruke ili pribor za jelo. Također im može biti problematično hranu s tanjura žlicom prinijeti ustima. Osoba možda neće otvoriti usta kad joj približite hranu ili će joj trebati verbalno i neverbalno objasniti da to učini i na koji način. Primjerice, kod Parkinsove bolesti osobe često izbjegavaju obroke jer ih je sram što imaju poteškoća s hranjenjem i žele to izbjeći.

Svi navedeni faktori mogu dodatno otežati hranjenje i uzimanje tekućine. S vremenom, osobe mogu izgubiti kilograme i postati jako mršavi što često preplaši obitelji, ili pak može doći do dehidracije jer ne uzimaju dovoljno tekućine. Ukoliko osoba vrlo jasno odbija hranu, naše savjete možete pročitati u prethodnom članku.

Što možete učiniti kako bi pomogli pri hranjenju?

Nijedno rješenje ne djeluje isto i uspješno za sve osobe, no možete učiniti nekoliko stvari kako biste im olakšali i dali osjećaj sigurnosti dok jedu:

Nedovoljan unos tekućine - razlog za zabrinutost?

Osjećaj žeđi mijenja se kako ljudi ostare, što ponekad može značiti da osoba nije svjesna da je žedna. Kod demencije je to još više izraženo i osoba često neće znati reći da je žedna te može proći cijeli dan da ništa ne popije ukoliko ju se ne kontrolira i ne potiče na uzimanje tekućine. Osobu treba konstantno poticati na uzimanje tekućine tijekom dana. Preporučena količina je 1,5 - 2 litre dnevno. Ako čašu vode stavite pred nekoga ne znači da će ju popiti. Također, prazna šalica ne znači uvijek da je osoba pila njegov sadržaj, možda ga je prolila ili ga je popio netko drugi što je čest slučaj u domovima za starije. 

Savjeti kako osigurati da osoba pije dovoljno tekućine:

Kada je potrebno kontaktirati liječnika?

Potrebno je zvati liječnika ukoliko primjetite sljedeće:

Ako imaju vrućicu, proljev, povraćaju ili se jako znoje, to su znakovi da osobe trebaju unositi više tekućine. Znakovi dehidracije uključuju:

Smanjeni unos hrane i tekućine u zadnjoj fazi demencije je prirodan proces

U krajnjim fazama demencije (u posljednjih nekoliko mjeseci ili tjedana života) osoba jako slabo unosi hranu i tekućinu i to je normalan proces i tijek bolesti. Tijelo se prilagođava ovom procesu usporavanja i smanjenom unosu. Smatra se da je u ovom stadiju dio mozga za glad i žeđ prestao funkcionirati za većinu ljudi.

Također, osoba je možda nepokretna i zato joj ne treba jednaka količina kalorija za održavanje razine energije. Smanjivanje unosa hrane i tekućine i smanjeni interes za to može se smatrati 'prirodnim dijelom' kraja života i umiranja i kao takav se treba prihvatiti. Umjetno davanje povećane hrane i tekućina može biti od koristi za neka druga zdravstvena stanja, ali obično se ne smatra korisnim na kraju života u demenciji. Više o umiranju od Alzheimerove bolesti možete pročitati u našem članku.

Ukoliko ste se kao njegovatelj ili član obitelji osobe s demencijom, susreli s nekim od navedenih tegoba s gutanjem i žvakanjem, svakako prije bilo kakve intervencije kontaktirajte svog liječnika. 

Izvori: