Što je zapravo demencija?

Senilnost, demencija, Alzheimer... što je što? Demencija je sindrom, odnosno skup simptoma, koji uključuje postupno ili naglo propadanje sposobnosti pamćenja, učenja i rasuđivanja te promjene u ponašanju zbog kojih osoba sve teže samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti te postaje ovisna o tuđoj pomoći.

Najčešći simptomi su gubitak pamćenja i orijentacije, promjene raspoloženja i ponašanja, poteškoće u zaključivanju, pisanju i govoru te zbunjenost i depresija. Zato je pogrešno i pogrdno nazivati osobe s demencijom – dementnima, a najgore što im možemo učiniti jest izolacija. Jer, ako se uzrok demencije ustanovi na vrijeme i ako razumijemo što zaista jest demencija, oboljelima možemo usporiti razvoj simptoma, a pravilnim pristupom osigurati kvalitetan život.

Trebamo znati da demencija nije:

• normalan dio starenja 
• samostalna bolest (demencija je zajednički naziv za grupu simptoma uzrokovanih poremećajem rada mozga. Ne radi se o jednoj, specifičnoj bolesti.) 
• iskustvo demencije nije isto za svaku osobu 
  

Kod demencije dolazi do općeg progresivnog propadanja intelektualnih funkcija, često kao posljedica pojedinih kroničnih bolesti mozga, a njeno bitno obilježje je:

• oštećenje pamćenja (što je ključan kriterij za postavljanje dijagnoze demencije) uz najmanje još jedan od sljedećih poremećaja: 
• afazija (oštećenje govornih funkcija – govor je kod oboljelih nejasan, isprazan, imaju problema pri prisjećanju imena osoba ili stvari; često koristeći neodređene termine kao zamjenu za riječ koju ne mogu izgovoriti);  
• apraksija (oštećena sposobnost izvršavanja motoričkih radnji unatoč razumijevanju zadatka i funkcionalnoj sposobnosti);  
• agnozija (nemogućnost prepoznavanja objekata – može biti taktilna i/ili vidna); oštećenje izvršnih funkcija, tj. sposobnosti apstraktnog mišljenja i planiranja, iniciranja, promatranja i zaustavljanja kompleksnog ponašanja. 
  

Više o svim simptomima demencije i simptomima u različitim fazama bolesti možete saznati ovdje.

Koji je cilj liječenja demencije?

U Hrvatskoj živi od 80 do 100 000 osoba koje boluju od demencije. Cilj u liječenju treba biti osobna udobnost oboljelog i maksimiziranje preostalih sposobnosti. Sve intervencije trebale bi biti usredotočene na poboljšanje kvalitete života. Oboljele osobe dugo zadržavaju svijest o sebi i o bolesti, kao i sposobnost emotivnog reagiranja. Nemoć koju osjećaju ne samo zbog gubitka pamćenja, nego i gubitka sposobnosti obavljanja nekih uobičajenih radnji, gubitka saznanja o sebi, svojim najbližima te gubitka orijentacije u vremenu i prostoru, zaista su zastrašujući. Kako bi se usporilo napredovanje bolesti, oboljeli mora biti integriran u društvo te raditi na održavanju preostalih sposobnosti koje ima. Na ovaj način bolesniku se poboljšava kvaliteta života, osjećaj smisla i mogućnost funkcioniranja u svakodnevnome životu.  

Izvori:

• _{https://edukal.alzheimer.hr/zbornici/zbornik-sazetaka-edukal-2017} 
  
• _{http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/neurologija/delirij-i-demencija/demencija} 
• _{http://demenca.eu/wp-content/uploads/2017/08/Letak-aCROsSLO-HR-Final-v3.2-prepress.pdf} 
• _{Rusac, S. (2016). Alzheimerova bolest: Izazovi socijalnog rada. Ljetopis socijalnog rada 23(3), 439-461.} 
• _{Puljak, A., Perko, G., Mihok, D., Radašević, H., Tomek-Roksandić, S. (2005): Alzheimerova bolest kao gerontološki javnozdravstveni problem. Medicus, 14, 2, 229-235.}