Problemi sa spavanjem kod osoba s demencijom

Osobe s demencijom često pate od poremećaja spavanja. To može uključivati često buđenje i ustajanje po noći, lutanje noću, rano buđenje i pretjerano spavanje tijekom dana. Takva ponašanja izazivaju ogromnu količinu stresa njihovim obiteljima i skrbnicima koji onda ni sami ne mogu spavati, a često probdiju i cijele noći. Nedostatak sna može pogoršati ponašanje i način razmišljanja svih ljudi, a ne samo onih koji imaju demenciju. Bez adekvatnog spavanja svi postajemo skloniji emocionalnoj nestabilnosti, kao i fizičkim bolestima.

Istraživanja moždanih valova kod osoba s demencijom pokazuju opadanje u fazama spavanja, kao i u fazama budnosti. Osoba se može neprestano ustajati tijekom noći i biti dezorijentirana kad se probudi. Oni koji ne mogu spavati mogu lutati, biti u stanju nepomično ležati ili vikati i zapomagati, narušavajući san svoje obitelji ili skrbnika. Mogu se odjenuti i pokušavati izaći iz kuće što može osobu umoriti tijekom idućeg dana. Jedan od problema je i da se osobe mogu osjećati jako pospano tijekom dana, a zatim ne mogu spavati noću. Oni mogu postati nemirni ili uznemireni u kasnim popodnevnim ili ranim večernjim satima, iskustvo koje se često naziva "sindrom zalazećeg sunca". Stručnjaci procjenjuju da u kasnim fazama Alzheimerove bolesti osobe provode oko 40 posto svog vremena u krevetu budni noću i značajan dio svog vremena u dnevnom spavanju.  Sljedeći problem sa spavanjem može biti i predugo spavanje odnosno kada osoba spava i po noći, ali i većinu dana što često zabrinjava obitelji. To je uobičajeno za kasnije faze demencije. Kako bolest napreduje, oštećenja mozga osobe postaju sve veća i vremenom postaju slabiji i ranjiviji. Kao rezultat toga, osobi s demencijom može biti prilično iscrpljujuće obavljati relativno jednostavne zadatke poput komunikacije, prehrane ili pokušavanja razumijevanja onoga što se događa oko nje. Zbog toga osoba može spavati više tijekom dana jer njihovi simptomi postaju ozbiljniji, ne mogu funkcionirati dugo sati u danu, a i nemaju interesa ni motivacije.

Takva ponašanja izazivaju ogromnu količinu stresa njihovim obiteljima i skrbnicima koji onda ni sami ne mogu spavati, a često probdiju i cijele noći. To ih navodi da smjeste svoje voljene osobe u dom za starije zbog nemogućnosti stalnog nadzora i velikog utjecaja na svakodnevni život. No, i u domovima za starije osoblje se često ne znaju nositi s takvim ponašanjima i nemaju dovoljno osoblja i kapaciteta za takvu specifičnu skrb zbog čega osobe često vraćaju njihovim obiteljima.

Čimbenici koji mogu pridonijeti problemima sa spavanjem su:

Medicinski čimbenici koji utječu na poremećaje spavanja:

Osoba koja ima poremećaje spavanja trebala bi obaviti temeljit liječnički pregled kako bi se utvrdile sve bolesti koje možda postoje i izazivaju probleme, a eventualno se mogu liječiti. Medicinska stanja koja mogu pogoršati probleme sa spavanjem su:

Što možemo učiniti?

Za poremećaje spavanja kod Alzheimerove bolesti i ostalih demencija postoje nefarmakološki i farmakološki tretmani. Većina stručnjaka i Nacionalnih zdravstvenih zavoda snažno potiču upotrebu nefarmakoloških tretmana, odnosno onih koji se ne služe lijekovima. Istraživanja su otkrila da lijekovi za spavanje uglavnom ne poboljšavaju opću kvalitetu spavanja starijih osoba. Upotreba lijekova za spavanje povezana je s većom šansom za pad i druge rizike i nuspojave koje mogu nadmašiti prednosti liječenja.

Nefarmakološki tretmani imaju za cilj poboljšati rutinu spavanja i okruženje za spavanje te smanjiti spavanje po danu. Ti tretmani uvijek se trebaju isprobati prije nego što se odlučite koristiti lijekove kao zadnje sredstvo za pomoć, jer neki lijekovi za spavanje mogu izazvati ozbiljne nuspojave. Slijede neki savjeti koji bi vam mogli pomoći u smanjenju problema sa spavanjem:

Ako je osoba već budna i uznemirena:

Razgovarajte s liječnikom o lijekovima

Razgovarajte o poremećajima spavanja s liječnikom kako bi vam pomogao identificirati uzroke i moguća rješenja. Bolesti poput infekcija mokraćnog sustava ili inkontinencija, sindrom nemirnih nogu ili apneja u snu mogu uzrokovati ili pogoršati probleme sa spavanjem. Iako se lijekovi često koriste za upravljanje problemima spavanja kod demencije, većina njih povezana je s visokim rizikom za ozbiljne nuspojave. Savjetuje se izbjegavanje sedativa dok ne iscrpite sve ostale mogućnosti.

Tretmani bez lijekova koje smo spomenuli, kao što su obilje vanjske svjetlosti, redovita tjelovježba, stabilna rutina, optimiziranje kroničnih stanja i provjeravanje boli, često pomažu. Osim toga, ovi pristupi obično poboljšavaju opću kvalitetu života osobe.

Ponavljamo, kod demencije nema jednog univerzalnog rješenja kojim možete riješiti sve probleme. Ključ je u kontinuiranom istraživanju i pokušajima jer za svaku pojedinačnu osobu s demencijom vrijedi nešto drugo.

Izvori: