Psovke i uvrede u demenciji - zašto koriste ružne riječi i kako reagirati?
Jeste li ikad ostali neugodno iznenađeni i zatečeni kada je vaša osoba s demencijom iznenada upotrijebila neprikladne ili nepristojne riječi? Zanimljiva činjenica je da osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti mogu gotovo sve zaboraviti, ali psovke ostaju. Zašto je to tako?
Uvrede, seksualna dobacivanja ili uobičajene psovke sigurno će vas šokirati čujete li to od osobe koja inače ne koristi takve društveno neprihvatljive izraze. Osoba koja nikad u životu nije psovala, može sad to početi raditi i osramotiti vas pred prijateljima i sl. U takvoj situaciji, može se dogoditi da burno reagirate ili opomenete osobu s demencijom.
Kod nekih osoba s demencijom, ružne riječi i psovke sada se mogu izgovoriti slobodno zbog gubitka inhibicija i promjena osobnosti koje se ponekad razvijaju kako demencija napreduje. Događa se i to da bolest može izazvati frustraciju zbog brojnih kognitivnih gubitaka i potrebe za ovisnošću o drugima, a ta frustracija može isplivati na površinu kroz psovke i uvrede.
Dakle, glavno pitanje je zašto osobe s demencijom govore takve ružne stvari u nekim neočekivanim trenucima i što vi možete učiniti oko toga? Ukratko ćemo navesti osnovne činjenice ove problematike i dati savjete kako da se nosite s tim.
Uzroci psovki - kako demencija utječe na mozak
Kako mozak funkcionira u demenciji? Često se kaže gubimo na lijevoj, a zadržavamo na desnoj strani. To znači da su različiti dijelovi našeg mozga odgovorni za različite dijelove naših sposobnosti.
Najjednostavnije rečeno - govor, riječi, vokabular i razumijevanje jezika obično su pohranjeni u našem lijevom temporalnom režnju. Društveno čavrljanje, ritam (glazba, poezija, molitva i brojanje) i zabranjene riječi odnosno psovke pohranjene su u našem desnom temporalnom režnju.
Zbog toga, kod osoba s demencijom, postoji velika šansa da joj lijevi dio mozga u koji obično posežemo kad trebamo nešto izgovoriti, ne daje odgovor koji oni traže. Njihov se mozak tada može preusmjeriti na drugu desnu stranu, a tamo se nalaze psovke. Takve riječi su pohranjene u drugom dijelu mozga, jer smo ih naučili i znali smo da su to drugačije riječi. Naime, S prisutnošću demencije polako se gubi prefrontalni korteks i lijevi temporalni režanj, što znači da se te zabranjene riječi možda sada ne čine tako zabranjenima kod osoba s demencijom.
Slušajte poruku iza tih riječi
Kada čujete neku psovku ili uvredu, pogotovo ako je usmjerena na vas, vrlo se lako možete uzrujati i loše reagirati. Umjesto toga, možete pokušati sa sljedećom tehnikom. Pokušajte duboko udahnuti. Zatim poslušajte ton kojim su riječi izgovorene. Je li to rečeno znatiželjnim ili razgovornim tonom, ili je rečeno s ljutnjom ili strahom? I jedno i drugo je sigurno moguće, ali zato moramo zagrebati malo dublje u ono što znamo o tome kako demencija utječe na mozak osobe. Na ovoj poveznici možete pročitati zašto se događaju problemi u ponašanju i agresivnost kod osoba s demencijom i kako ih smiriti.
U nastavku donosimo neke primjere kako bi bolje razaznati što osoba želi reći. Koristiti ćemo neke ružne pridjeve samo u svrhu dočaravanja situacije i objašnjenja značenja ovog ponašanja kod osoba s demencijom.
"Primjer 1: Ako sjedite i uživate u razgovoru s osobom s demencijom, a ona odjednom na sav glas kaže: “Što ona velika, debela osoba tamo fino jede?”
Iz ovog primjera vidimo da osoba s demencijom nije nužno htjela povrijediti tu drugu osobu, već je pitanje postavila iz znatiželje, ne znajući koristiti drugi pridjev. Kad mozak traži kako opisati nekog, prvo nam na pamet dođu opisni pridjevi nečijeg izgleda i ono po čemu se ističe od ostalih (visina, težina, boja kože itd.). Ovi opisi nisu uvijek društveno prihvatljivi, ali osoba ne želi namjerno nekog povrijediti i zato ako bismo ih zbog toga opominjali, mogli bi se zauzvrat osjećati povrijeđeno ili uznemireno. Potrebno je shvatiti da mozak osoba s demencijom polako gubi svoje funkcije i vjerojatno će sljedeći put upotrijebiti istu riječ.
Možete odgovoriti: “Želiš znati što ona osoba u crvenoj majici tamo jede? U pravu si, svakako izgleda ukusno.”
Potvrdite njihovo pitanje ili poruku nekim riječima koje su i oni koristili, ali zamijenite prikladnijim riječima onu ružnu riječ. To potvrđuje ono što su rekli, daje im na znanje da ste ih čuli, a uz to im daje riječi koje mogu koristiti u budućnosti bez stvaranja neugodnosti (ukoliko je treća osobu čula uvredu, nađite način da joj se ispričate u njihovo ime i objasnite situaciju).
"Primjer 2: Spremate se okupati svog korisnika sa demencijom i on kaže: “Makni se od mene, glupačo ružna itd…”
Ovdje je poruka ružna i osobna. Sigurno će vas uzrujati. Sjetite se da je njihovo razumijevanje jezika oštećeno. Stoga ako ste ih pitali jesu li spremni za tuširanje, a oni su pristali - možda nisu razumijeli što znači tuširanje. Iz tog razloga, kad im počnete skidati odjeću, jedino što oni doživljavaju je veliki strah jer ne znaju da su pristali na to da se idu tuširati i da ćete im vi pomoći u tome. Ovdje je najbolje odmaknuti se i pustiti ih malo na miru te kasnije pokušati sa drugačijim pristupom.
Okidači
Moguće je da postoje neki okidači i faktori kada se uobičajeno javlja psovanje ili slično ponašanje, a to su:
- promjena rutine
- prebučno okruženje, previše ljudi
- nepoznato mjesto i prostor
- nedostatak osobnog prostora
- osjećaj da ih netko drugi kontrolira
Ukoliko primjetite da je to povod psovkama, pokušajte ubuduće izbjeći te okidače ako možete. Kao što smo puno puta spomenuli, izbjegavajte svađanje i ispravljanje, jer to može samo pogoršati situaciju (kako kontrolirati svoju ljutnju pročitajte ovdje). Obično je kao i kod svih problema u ponašanju, korisno i preusmjeravanje i odvraćanje pozornosti. Dakle, ako se odmah prebacite na neku drugu aktivnost ili promijenite prostoriju, vjerojatno će takvo ponašanje prestati. Popis nekih aktivnosti pronađite ovdje.
Pobrinite se i za sebe
Zapamtite da ste vi osoba koja u ovoj situaciji ima zdrav mozak i vi morate shvatiti poruku iza nečijih riječi i u skladu s tim reagirati na ispravan način, a ne osuđivati.
Naravno, znamo da to nije lagan posao i nećete uvijek biti savršeni, ali bitno je da se trudite. Ne stavljate prevelik pritisak na sebe jer ne možete biti savršeni u ovoj teškoj situaciji (ovdje pročitajte da li patite od skrbničkog stresa). Neka suosjećanje i empatija usmjerava vaše postupke. Potrebno je shvatiti psovanje kao jedan od simptoma demencije, kako bi mogli zadržati svoju objektivnost i još uvijek cijeniti osobu koju ste oduvijek voljeli. Ponašanje je uzrok bolesti, a ne osoba. To ne znači da morate trpiti zlostavljanje (postoje osobe koje su cijeli život takve, i to se još jače očituje u bolesti). Znajte vaše granice, i kada trebate potražiti dodatnu stručnu pomoć u skrbi za osobu s demencijom.