Agresivnost u demencijijedan je od najtežih izazova s kojima se bori obitelj, ali i stručnjaci i djelatnici u domovima za starije. Neće sve osobe s demencijom biti agresivne, ali veliki postotak njih posebice u srednjim i težim fazama Alzheimerove bolesti, hoće. Ono što treba shvatiti je da kad osobe postanu agresivne, nešto je potaknulo tu agresiju. Oni nisu agresivni sami od sebe, već je to potaknuo neki događaj, situacija, neprimjerena komunikacija i slično. Dakle, oni to ne rade namjerno, već je to njihov odgovor ili obrambeni mehanizam na situaciju u kojoj se zapravo osjećaju zbunjeno, preplašeno i nemoćno. Obično obitelj ili osoblje u domovima još više pogoršavaju agresiju jer misle da osoba to “namjerno” radi, te se krene s njima svađati, uvjeravati ih u suprotno ili pak ih se pokušava smiriti raznim sedativima. Ništa od toga nije najbolji način za nošenje s agresijom u demenciji. Ali što onda možemo učiniti? Neka istraživanja pokazuju da pomažu upravo nefarmakološke metode odnosno terapija dodirom, masaža uz glazbu i edukacija skrbnika odnosno osoblja u domovima. U nastavku donosimo objašnjenje zašto dolazi do agresivnosti i kratke praktične upute što možete reći i učiniti neposredno u toj situaciji kako bi smirili osobu.

Uzroci agresivnosti

Znamo da postoje određeni faktori koji mogu izazvati ove zabrinjavajuće agresivne epizode. Vjerojatno ste naišli na dijete (ili tvrdoglavu osobu ili bilo koju dob) koje odbija učiniti nešto što očito treba učiniti, poput presvlačenja nakon uriniranja u hlače. U situacijama kada netko djeluje namjerno, jednostavno racionalno iznošenje stava neće rezultirati pobjedom u prepirci. Mnoge osobe s demencijom imaju i apatiju i poteškoće u kontroli impulsa. Možda su satima u potpunosti zadovoljni sjedeći u fotelji, ali ako želite da učine nešto drugačije - poput odlaska u kupaonicu na toalet, pranja zuba ili kupanja - ne samo da se mogu namjerno oduprijeti, već mogu iznenada postati nasilni bez prethodnog upozorenja.

Starije osobe mogu biti umorne na kraju dana, a ničije razmišljanje i pamćenje nisu oštri kad su umorni. Poslije zalaska sunca ima manje svjetla, a budući da osobe s demencijom često ovise o svom vidu da bi razumjeli svijet, navečer je česta zbunjenost i dezorijentacija zbog smanjene vidljivosti. I na kraju, bilo zbog poremećaja ciklusa spavanja ili jednostavno zato što ciklusi spavanja nisu jasno odvojeni kod osoba s demencijom, dijelovi mozga mogu postati pospani i nefunkcionalni, dok su drugi dijelovi mozga potpuno budni. Zato moramo razmotriti najčešće i osnove uzroke agresivnog ponašanja:

• Osoba se može osjećati ugroženo. Znaju da nešto nije u redu s njihovim umom, ali ne razumiju zašto ili kako se nositi s promjenama, pa ima bijesne ispade.
• Može se osjećati neshvaćeno. Osobe s demencijom često imaju poteškoća u komunikaciji s drugima. Zaboravljaju riječi i gube sposobnost koncentracije u razgovoru. Ovi simptomi mogu biti frustrirajući i nakon toga dovesti do izljeva bijesa.
• Može im biti neugodno. Kad osoba s demencijom doživi nezgodu s uriniranjem (inkontinencija) ili joj je potrebna pomoć oko kupanja ili odijevanja, to može biti ponižavajuće i frustrirajuće. Osoba može shvatiti da bi trebala biti u stanju voditi vlastitu osobnu njegu i higijenu, ali njezin um jednostavno neće surađivati. To često dovodi do bijesa i agresije prema njegovateljima i skrbnicima.

Što možete reći i učiniti kad osoba postane agresivna?

Kao što smo rekli, "problematično" ponašanje najčešće je rezultat:

• Fizički problem koji ne mogu točno odrediti i / ili artikulirati (npr. bol, problem s inkontinencijom, infekcija)
• Okidač ili okidači u okolini (npr. buka, temperatura, aktivnost, previše ljudi, premalo svjetla)
• Kako sam ja ili netko drugi komunicirao s njima. Upute za komunikaciju pogledajte ovdje.

Zaustaviti ćete agresivnost ako se usmjerite na rješavanje osnovnog uzroka:

• Pronađite i riješite fizički problem (odvedite ih na toalet, pozovite liječnika za ozbiljnu bol)
• Identificirajte i uklonite okidače u okolini osobe (palite svjetlost, ugasite radio, odvedite ih umirnu prostoriju)
• Prestanite ih kriviti i počnite preuzimati odgovornost za izazivanje takvog ponašanja“
• Preusmjeravanje: s demencijom možda nećete moći natjerati ih da promijene način razmišljanja, pa vam je cilj promijeniti način na koji se osjećaju, a time će promijeniti i razmišljanje
• Po potrebi potražite pomoć druge osobe
• Prihvatite ono što osoba kaže (ako to ne učinite pokrenut ćete još jaču svađu)
• Budite smireni i čvrsti (ne vičite)
• Predvidite sram, ranjivost, gubitak samopoštovanja
• Izrazite zabrinutost i želju da zaštitite osobu od ozljede

Uz to, stručnjakinja za područje demencije i odlična edukatorica Teepa Snow predlaže učenje, vježbanje i korištenje ovih šest jednostavnih fraza za prepoznavanje osobe, prihvaćanje odgovornosti, kontroliranje situacije, vraćanje pozitivne energije i stvaranje mogućnosti za zdrav odnos.

Žao mi je što sam pokušavao pomoći. Žao mi je što sam te naljutio. Žao mi je što sam te osramotio. Žao mi je što sam se osjećao glupo. Žao mi je što nisam htio, ali ponašao sam se prema tebi kao prema djetetu. Žao mi je, ovo je stvarno teško. U pravu si. Žao mi je, pogriješio sam.

Značenje onoga što kažete kad izgovorite ove fraze je važno. Vrlo je važno i korisno staviti se u njihove cipele i razmisliti zašto se osjećaju tako kako se osjećaju. Zamislite da vama netko odjednom bez razloga kaže da ne možete ići sami vani iz kuće i uzme vam ključeve. Oni znaju samo da ste im zabranili izlazak iz kuće, ne znaju i ne mogu razumjeti zašto, stoga je to logičan uzrok agresivnosti jer ste ih u njihovim očima direktno “napali i ograničili”.

Reći drugoj osobi da je u pravu izuzetno je moćno u svim životnim situacijama. To je poput bacanja velike mokre deke na malu logorsku vatru - odmah prigušuje plamen. Jasno je da će mokra deka biti manje učinkovita na visokoj vatri; morate zaustaviti vatru prije nego što izmakne kontroli, a ne ju dodatno raspirivati.

O lijekovima za smirenje...

Ne postoji nijedan lijek izričito napravljen za smirivanje agresivnosti i sličnih simptoma kod demencije. Koriste se antipsihotici i sedativi jer mogu smiriti takva ponašanja, ali imaju druge nuspojave o kojima se često ne govori. Neke od nuspojava mogu biti daljnje pogoršanje u kognitivnom smislu, povećan rizik od pada, tremor i ukočenost mišića, povećan rizik od moždanog udara, povećana zbunjenost, probavni problemi poput proljeva i povraćanja i slično. Najveći je problem što se ti lijekovi daju prečesto npr. svaki put kad je osoba iti malo agresivna ili verbalno neugodna, dok trebaju biti samo krajnje sredstvo za smirivanje ukoliko se više ništa drugo ne može učiniti.

No, to je naravno jako teško. Kako ostati smiren, pribran i strpljiv u takvoj situaciji?

Za osobe s demencijom koje žive kod kuće, obiteljski njegovatelji ili djelatnici u domovima često imaju ograničeno vrijeme i energiju za učenje i vježbanje tehnika upravljanja ponašanjem. Unatoč rizicima od antipsihotika, članovi obitelji često žele dobiti olakšanje što je prije moguće što je razumljivo obzirom na tešku situaciju u kojoj se nalaze. Međutim, ukoliko primjetite pretjeranu pospanost, nezainteresiranost, učestale padove svakako se konzultirajte o smanjivanju doze ili promjeni terapije.

Za ostala pitanja javite nam se na naš mail, a mi ćemo vas pokušati savjetovati u najkraćem mogućem roku.

Izvori:

1. http://myalzheimersstory.com/2015/05/20/7-powerful-things-a-care-partner-can-say-to-stop-anger-and-aggression-in-a-person-with-dementia/
2. https://betterhealthwhileaging.net/medications-to-treat-difficult-alzheimers-behaviors/
3. https://www.psychologytoday.com/us/blog/managing-your-memory/202003/why-do-people-dementia-suddenly-become-aggressive