Skrb o osobi s demencijom je jedan od najstresnijih događaja u životu. Dijagnoza Alzheimerove bolesti i drugih demencija za sobom nosi brojne socijalne i emocionalne poteškoće, ne samo oboljeloj osobi već i njezinoj obitelji. Briga o oboljeloj osobi zahtijeva potpunu posvećenost i radikalno mijenja život čitave obitelji. Članovi obitelji nisu stručne osobe te im je potrebno osigurati educiranje o izazovima u skrbi za osobu s demencijom kako bi se lakše nosili s tim, međutim to se često ne događa zbog manjka znanja i nekontinuiranog educiranja samih stručnjaka. Svatko u obitelji preuzima neku novu ulogu i sve se vrti oko osobe s demencijom koja ne može brinuti sama o sebi. Zbog toga često dolazi do ogromnog stresa, sukoba u obitelji, narušenih međuljudskih odnosa, depresije i slično. ​​Obitelj odnosno neformalni njegovatelji su izloženi ljutnji i frustriranosti koja je fokusirana na njih, nesuradljivom i ponekad agresivnom odnosu. To može kod njegovatelja pobuditi visok stupanj ljutnje i frustracije jer ima osjećaj da pruža sve od sebe, a ništa ne dobiva zauzvrat. Zato je iznimno bitno na vrijeme prepoznati simptome stresa i pronaći načine rješavanja kako ne bi ugrozili i svoje vlastito zdravlje.

Što je skrbnički stres ili stres kod njegovatelja?

Uloga i teret skrbnika dobro je poznat pojam u stručnoj literaturi i uključuje fizički, psihološki, društveni i financijski aspekt. Neki stručnjaci “teret skrbnika” definiraju kao stupanj do kojeg je skrbnikovo emocionalno i fizičko zdravlje, a uz to i društveni život ili financijsko stanje pretrpio kao rezultat brige za člana svoje obitelji. Kao što znamo, stres je stanje koje nastaje onda kad smo suočeni s događajima koje ne možemo svladati i koji nas ugrožavaju ili trebamo ulagati dodatne napore kako bismo im se prilagodili. O skrbničkom stresu već smo pisali, a sad ćemo detaljnije o tome kako prepoznati stres.

10 najpoznatijih znakova stresa njegovatelja:

• Negacija (“Znam da će mi otac biti bolje, on je poznati liječnik.”)
• Socijalna izolacija
• Ljutnja
• Depresija
• Anksioznost (“Što kad ne budem mogao/la brinuti o njoj?”)
• Poremećaj sna
• Iscrpljenost (“Ne stignem ništa obaviti.”)
• Dekoncentracija (“Imam toliko obaveza da sam zaboravila na dogovor.”)
• Razdražljivost (“Ostavi me na miru.”)
• Zdravstveni problemi (“Ne sjećam se kad sam se zadnji put osjećala dobro.”)

Bitno je znati da se stres odvija u tri faze. Prva faza je faza alarma gdje se pokreću svi vaši obrambeni mehanizmi te dolazi do pojačanog rada srca, lučenja adrenalina, porasta krvnog tlaka te jačeg reagiranja osjetila na podražaje. U drugoj fazi otpora organizam se prilagođava na početni stres te se koriste sve zalihe tjelesne i duševne energije koju imate.

"U trećoj fazi ili fazi iscrpljenja dolazi do do potpune iscrpljenosti vašeg organizma, sve slabije su vam mentalne i motoričke vještine, kronično ste umorni, potišteni te iz tog razloga i skloniji raznim bolestima ili upalama. Ukoliko dođete do tog stanja, više se ni nećete moći brinuti o drugoj osobi jer je vaše zdravlje narušeno! Usporedite to sa situacijom punjenja mobitela - nikad ga ne punite tek kad je na 1% baterije, već puno prije kako biste bili sigurni da se neće isprazniti (kao u ovom slučaju vaš organizam).”

Skrbnički stres (stres kod obitelji odnosno njegovatelja i drugih koji se skrbe o oboljelima) je izrazito uobičajen. Istraživanja pokazuju da 30% skrbnika ima značajne psihičke probleme. Do toga dolazi radi iscrpljenosti, osjećaja zarobljenosti u skrbničkim obvezama, gubitak dotadašnjih socijalnih odnosa radi posvećenosti skrbi, kao i gubitka odnosa sa samom oboljelom osobom, ponavljajuća ponašanja i uznemirenost osoba s demencijom, obiteljske svađe, narušeni bračni odnosi, ali i problemi na radnom mjestu.

Iako se većina istraživanja usredotočila na teret i ostali negativne aspekte obiteljske skrbi, postoje i pozitivni aspekti uključujući osjećaj značenja, osjećaj samodostatnosti, zadovoljstvo, osjećaj uspjeha, poboljšana dobrobit i kvaliteta odnosa. Ova pozitivna iskustva mogu pomoći skrbnicima u nastavku brige za svoje bližnje te ih je zato bitno naglasiti.

Kako prepoznati da patite od skrbničkog stresa?

Prema priručniku za patronažne sestre koje je izdao Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, a u čijoj su izradi sudjelovali mnogi naši stručnjaci (možete ga pročitati i ovdje) postoje pitanja koja postavlja patronažna sestra kako bi procijenila rizik od iscrpljivanja kod njegovatelja te si ih možete sami postaviti, a odgovori će vam pokazati da li ste pod stresom:

• Osjećate li se kao da sve morate učiniti sami te istodobno imate osjećaj kako ne činite dovoljno?
• Jeste li se otuđili od obitelji, prijatelja i aktivnosti koje su Vas veselile?
• Zabrinuti ste za sigurnost osobe o kojoj brinete?
• Jeste li tjeskobni zbog financija i medicinskih odluka koje trebate donijeti?
• Negirate li učinak bolesti na obitelj?
• Osjećate li tugu zbog gubitka odnosa s osobom koja boluje od demencije?
• Frustrira li Vas ponavljanje istih pitanja od osobe s demencijom, njezino nerazumijevanje i dojam da Vas ne sluša?
• Imate li osobnih zdravstvenih problema u smislu tjelesnih ili mentalnih poremećaja?

Kako se nositi sa stresom?

Stres je odgovor na zbivanja koja su toliko jaka da premašuju onu razinu koju osoba može savladati sa sposobnostima prilagodbe koje osoba ima. Ljudi često stres pokušavaju umanjiti na neprimjeren način kao što je izbjegavanje, sukobljavanje ili “guranjem pod tepih”. Takvi načini na kraju neće dovesti do željenog učinka, već samo pojačati probleme. Potrebno je suočiti se sa stresom odnosno upotrijebiti različita ponašanja kao odgovor na situacije stresa kako bi se smanjili neugodni učinci tih stresnih događaja. Pa kako to učiniti?

Svatko se sa stresom nosi na svoj način, te ćemo vam mi dati neke primjere koji su se pokazali korisnima, međutim ukoliko to ne djeluje na vas svakako preporučujemo razgovor i savjetovanje kod stručnjaka jer ovo nije zamjena za pravi savjet stručnjaka ili liječnika.

Prvi korak je priznati da ste pod stresom i prihvatiti da trebate učiniti nešto po tom pitanju i potražiti pomoć. Također trebate obavijestiti druge članove svoje obitelji o tome kako se osjećate. Zatim možete sljedeće:

• traženje socijalne podrške prijatelja, obitelji, znanaca, traženje savjeta i sl.
• nije grijeh pitati za pomoć kako bi se odmorili - podijelite poslove, objasnite situaciju i kako se osjećate ostalim članovima obitelji te zamolite za pomoć
• zdravo se hranite, dovoljno spavajte i vježbajte (uvijek možete odvojiti bar nekoliko minuta u danu)
• korištenje nekih tehnika i metoda smanjivanja emocionalne napetosti, od konzumiranja farmakoloških pripravaka do tehnika opuštanja - šetnje i meditacija
• disanje (ovdje pronađite vježbe umirivanja tehnikom disanja)
• pozitivne misli - preobratite svoje misli što će dokazano djelovati na vaše zdravlje. Npr. nemojte misliti “ne radim ovo dovoljno dobro” ili “svatko ovo može napraviti”, već pomislite “Skrb o osobi s demencijom nije laka, jedan je od najtežih zadataka ikad. Potrebna je snaga, hrabrost i osjećajnost za ovo što radim. Možda nekad nisam savršena u tome, ali radim najbolje što mogu.”
• slušajte glazbu - vaša najdraža vesela pjesma može vam popraviti raspoloženje u trenu
• tražite pomoć u skrbničkim zadacima (formalno i neformalno) - postoje patronažne sestre, gerontodomaćice, dnevni boravci, volonteri - u nastavku tekstu donosimo popis nekih od njih
• traženje stručne pomoći za vaše psihičko zdravlje
• sudjelovanje u grupama potpore - članovi pružaju i dijele upute o bolesti i načinima suočavanja s posljedicama bolesti kao npr. koja prava se mogu ostvariti, kako riješiti problem hranjenja, koji liječnik je dobar i sl. Pridružite se u našu online grupu podrške ovdje.
• sređivanje financijske situacije, napraviti plan za budućnost
• ne stavljajte preveliki pritisak na sebe
• educiranje - ukoliko u vašoj okolini nema dostupnih izvora edukacije o demenciji, pokušajte se educirati sami - potrebno je veliko znanje kako bi se što lakše nosili s bolešću
• tehnike ponašanja sa osobama s demencijom - većina problema koji dolaze s demencijom, a koji vas uzrujavaju, mogu se donekle kontrolirati - npr. osigurati svakodnevnu rutinu bolesnika, povećati njegovu fizičku aktivnost, uklanjanje faktora iz okoline koji potiču problematično ponašanje, te samo prihvaćanje činjenice da oboljeli neće ozdraviti, ali na ove načine se može olakšati i biti učinkovitiji u svakodnevnim aktivnostima.
• pronađite smisao u skrbi za osobu s demencijom - kao što smo spomenuli to može donijeti i neke pozitivne stvari, a sve je lakše kad se usmjerite na to da su sva ponašanja i izgovorene riječi dio bolesti, a ne ono što osoba s demencijom zapravo misli ili želi

Što još možete reći sami sebi kako bi se osjećali bolje:

"Radim najbolje što mogu. Ovo što radim bi bilo teško i zahtjevno za bilo koga. Nisam savršen/a, i to je u tedu. Ne mogu kontrolirati neke stvari i to je u redu. Uživat ću u ovim trenucima kad možemo biti zajedno u miru. Čak i kada uradim sve što mogu, osoba s demencijom će i dalje imati teškoće u ponašanju zbog toga što je to takva bolest, a ne zbog mene. "

Morate shvatiti i razumijeti stvari koje jesu u vašoj kontroli i imate moć da ih promijenite i one koje nisu. Naime, frustracija obično proizlazi velikim dijelom iz toga što pokušavate promijeniti nešto što se ne može promijeniti npr. progresivan i težak tijek bolesti. Ne možete mijenjati problematična ponašanja osobe koja dolaze s bolešću, ali možete promijeniti način na koji vi reagirate na ta ponašanja (disanje, odmak, smirena komunikacija, pozitivne misli).

Kome se obratiti?

Donosimo popis mjesta i brojeve telefona u svim gradovima gdje možete potražiti psihološku pomoć ili savjetovanje. U Savjetovalištu građani mogu dobiti uslugu psihoedukacije, psihološke prve pomoći, kratke savjetodavne intervencije, procjenu rizika te izradu plana upućivanja na daljnji tretman. Korisnici Savjetovališta ostaju anonimni, a sve su usluge besplatne. Za popis gdje možete zatražiti psihološku pomoć ukoliko vam je potrebna kliknite ovdje. Također, preporočujemo portal za očuvanje mentalnog zdravlja gdje možete saznati više o stresu i tehnikama opuštanja.

Što se tiče pomoći par sati dnevno kako bi odmorili, dobro je znati za dnevne bolnice i dnevnei boravke za oboljele od demencije koji su jedan od oblika intervencija u gradu Zagrebu. One omogućuju da osobe s demencijom dobije njegu i nadzor u odreženom vremenu, druži se s drugima koji su također oboljeli od demencije i sudjeluje u aktivnostima primjerenima njihoviim kognitivnim mogućnostima. Za to vrijeme njegovatelj je slobodan i može u miru obaviti određen posao ili brinuti za vlastite tegobe. U sklopu tih programa njegovateljima je omogućena konzultacija sa specijalistom psihijatrom, kao i individualno psihološko savjetovanje. U Hrvatskoj su takvi programi za sada dostupni u Zagrebu, Puli i Rijeci. Dnevna bolnica za oboljele od demencije je program koji provodi Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan u Zagrebu. Domovi za starije osobe u Zagrebu sa specijaliziranim odjelima za za osobe oboljele od Alzheimerove i drugih demencija demenciju: Maksimir, Medveščak, Sv. Josip, Park - podružnica Lašćina. Također, u savjetovalištu Njegos pri Domu Sv.Josip organizirana su individualna i grupna savjetovanja za njegovatelje osoba s demencijom. Također je moguće pri domovima za starije (ovisno o području na kojem živite) osigurati usluge prehrane u kući i gerontodomaćice, a neki imaju i posudionicu ortopedskih pomagala. Ako dvojite oko smještaja osobe u dom, pročitajte naš članak za dodatne savjete.

"I zapamtite, prvo je potrebno da se pobrinete za svoje zdravlje kako bi se uopće mogli kvalitetno brinuti o osobi s demencijom!”

Izvori:

1. https://www.hzjz.hr/savjetovaliste-za-mentalno-zdravlje/
2. http://www.psiholoska-komora.hr/1238
3. https://zena-drnis.hr/images/03_NOVOSTI/2022/01_31/Stres_kod_njegovatelja.pdf
4. https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin%3A3743/datastream/PDF/view
5. https://gerontologija.wordpress.com/ - priručnik za formalne njegovatelje i patronažne sestre
6. Vidučić Matea (2017.) Značaj kreativnih metoda u radu s oboljelima od Alzheimerove bolesti